Brinje već neko vrijeme ima novog načelnika, mladog Brinjaka Ivicu Mesića, poznatijeg svima po nadimku Kobac. Ne ljuti se kad ga se tako zove, zapravo prije izbora, na radio Otočcu se i sam tako predstavio. Proteklih godina, Brinje kao da se naviklo na „ne-promjene“ i većina ljudi se nije ni pitala kako bi to bilo da se malo promjeni vlast u Brinju, da malo vidimo kako diše netko drugi na poziciji načelnika Općine. Iako je na pretposljednjim izborima bilo konkurencije, ipak smo ostali pri starom-novom načelniku, nespremni za promjene. Ova godina je bila presudna i čini se prijelomna za takve malverzacije u politici. Naš sadašnji načelnik, gospodin Mesić, bio je direktor Vodovada dugi niz godina, ali se i to naglo promijenilo lani, kada je bio smijenjen.

Tada je, čini se, počela njegova „bitka“, period u kojem mu se život preokrenuo. Iako dugogodišnji član HDZ-a, napušta stranku i odlučuje se kandidirati za načelnika, kao samostalni kandidat. Nimalo jednostavan potez jer je općepoznata činjenica kako je ta stranka vrlo jaka na području Like i same općine Brinje, i bilo je za očekivati kako će se tradicija nastaviti. Ali nije. Možda zbog prezasićenosti, možda zbog boljih obećanja, ili jednostavno zbog pružanja prilike mlađima i obrazovanijima. Ljudi su odlučili da ovaj put mijenjaju vlast. Uoči izbora svi su brujali o tome kakvi će biti rezultati, kandidati su se borili za glasove, raznoraznim načinima, plakatima, reklamama, omalovažavanjima, zafrkancijama, urotama… Sve pikanterije uobičajene za politiku. Najmanje vidljivu reklamu je imao upravo čovjek koji je sada načelnik. Bez ijednog plakata u Brinju ipak je pobijedio. Čini se da bi poraz značio veliku prekretnicu. Tada bi morao razmišljati o odlasku iz Brinja i traženju posla u nekom drugom dijelu lijepe naše jer je ionako bio smijenjen sa svog radnog mjesta.

Na sam dan izbora u Brinju je bilo „napeto“. Iako su svi pretpostavljali da će vjerojatno sve ostati isto, postojali su neki koji su se nadali promjenama. Nakon zatvaranja biračkih mjesta, uslijedilo je čekanje, vjerojatno najduže za one kojima je to mnogo značilo. Nakon par sati, onoliko koliko je trebalo da se čuju neslužbeni rezultati, prohujala je vijest Brinjem- Kobac je novi načelnik, čini se da je pobijedio. Kako god okrenuli, vjerojatno je nastupio trenutni šok za pobjednika , ali i one koji su izgubili. A nakon početnog šoka, slijedi slavlje, naravno- za novog načelnika i one koji su mu dali potporu. Očito je imao dosta simpatija svojih „bivših“ stranačkih kolega i kolegica jer je ipak pobijedio u mjestu u kojem se zna tko je na „čijoj strani“ makar svi šutjeli o tome…
Ovaj put, možda je šutnja bila zlato, manjak propagande pun pogodak i neki novi pristup doveo novog čovjeka na čelo naše općine.

o Kao dijete, što ste htjeli postati kada odrastete? Jeste li već tada zamišljali da ćete biti načelnik u svom rodnom kraju?

Zasigurno kao i svaki drugi dječak želio sam postati ili vojnik ili policajac. Uvijek sam bio zadivljen prekrasnim, svečanim odorama pa je možda i to jedan od razloga što sam član DVD-a Brinje.

o Kao dječaku, mladiću, kako su vama prolazili dani u Brinju? Kako ste se zabavljali? Kažu da se prije bolje(drugačije) živjelo. Odnosi li se to i na vašu generaciju ili na „neke druge klince?“

Ne bih rekao da je bilo bolje. Bilo nas je više, nogometno igralište bilo je jedan veliki mravinjak, ispunjeno mladima različite dobi. Igrale su se razne igre, npr. znoja, victora, živi i mrtvi i sl. Mnogim dječacima danas su ovi izrazi nepoznati. U to vrijeme, osim nogometa nije bilo drugih organiziranih sportova za mlade, ali nije bilo ni interneta, ni facebooka pa smo se više družili. Bezbroj sati proveli smo na Gradini. Želim današnjoj mladeži stvoriti bolje uvjete za bavljenje sportom jer je to za njih i zdravo i dobro, a dobro je i za cjelokupnu zajednicu.

o Da ne živite u Brinju, postoji li neki grad koji biste izabrali kao idealan za vas i vašu obitelj?

Život u gradu ima mnogo prednosti, a posebno za mlade. Proveo sam četiri godine u Zagrebu i posebne simpatije gajim prema našem glavnom gradu. Međutim, gradske gužve, smog, pola života provedenog čekajući zeleno na semaforu nije nešto što mene posebno privlači. Posebno danas, kad je Brinje na neki način predgrađe Zagreba, zahvaljujući autocesti. Prije skoro godinu dana smijenjen sam s dužnosti direktora Vodovoda. Tada je trebalo donesti neke odluke u životu. Neke od njih bi značile odlazak iz Brinja. Uhvatila me je panika. Nisam bi spreman za život izvan Brinja. Nikada nisam ni razmišljao o odlasku iz Brinja i o životu u nekom drugom gradu, iako u Hrvatskoj ima mnogo predivnih mjesta za život.

o Što se promijenilo u vašem životu otkako ste načelnik?

Dok sam radio u Vodovodu zbog vrste posla kojeg sam obavljao život mi je bio vrlo dinamičan. Danas mi je život još ispunjeniji, ali nažalost sve manje imam vremena za obitelj. Zahvaljujem se svojoj supruzi i djeci na razumijevanju, ali i na potpori. „Zdravi“ odnosi u obitelji su čvrst temelj svakom pojedincu, a na kraju i cijelom društvu. Nažalost, danas se ruše sve one moralne vrijednosti koje smo u kršćanskom duhu učili od naših starijih.

o Izbore ste dobili kao nezavisni kandidat. Kako ste „osvajali simpatije“ birača? Postoji li neki tajni recept vaše pobjede?

Nema tajne. Pokucao sam na mnoga vrata. Prišao sam biračima, svojim sugrađanima i razgovarao s njima o njihovim svakodnevnim problemima. Nisam napadao svog protukandidata, nudio sam programe. Očito se biračima to i svidjelo. Naravno, ne želim preuzeti sve zasluge. Postojao je i tim ljudi koji je podržao moju kandidaturu, ali postojala je i zasićenost bivšim, dugogodišnjim načelnikom.

o Nije prošlo dugo otkako ste sjeli u stolicu načelnika. Kakva su iskustva, reakcije i dojmovi dosad?

Dva mandata sam bio član Županijske skupštine Ličko-senjske županije, jedanaest godina direktor Vodovoda pa iz tih razloga imam mnogo saznanja o radu jedinica lokalne samouprave. Ništa me posebno nije dojmilo niti mi je nešto posebno strano. Za razliku od prethodnog posla na ovom poslu doživljavam veću slobodu, ali i veću odgovornost.

o Opišite jedan uobičajeni radni dan načelnika Brinja!

Toliko je različit i dinamičan posao koji radim da je svaki dan specifičan i da je vrlo teško opisati jedan uobičajen radni dan. Ponedjeljkom primam stranke. Bakice, studente, učenike, penzionere, uglavnom ljude koji imaju neke probleme i koji me traže da im pomognem u rješavanju tih problema. Drugim danima se održavaju razni sastanci, s projektantima, izvođačima radova, predstavnicima različitih poduzeća, poduzetnicima, prodavačima osiguranja, trenerima i sl. Na početku svakog radnog dana prelistam na brzinu dnevni tisak i e-mail. Po potrebi održim kratke sastanke s zaposlenicima o problematici iz njihovih nadležnosti. Pročitam pristiglu poštu, zadužim pročelnika i ostale da obave određene zadatke po pristiglim dopisima, rješenjima i sličnim aktima. Sa svojim se zamjenikom dogovaram oko određenih dnevnih ili tjednih obveza. Redovno, posao završava u 15 sati, ali često traje i duže. Česti su i poslovni ručkovi, a koji su mi ponekad i suvišni (s obzirom na moj izgled).

o Vjerojatno vam ljudi dolaze s različitim idejama i zahtjevima jer svi žele neke promjene. Što je bilo najčudnije ili najneobičnije s čim ste se susreli otkako ste načelnik?

U pravu si. Ljudi žele promjene, ali nažalost, nemoguće je promijeniti sve u nekoliko mjeseci pa i godina. Posao pred nama je dugotrajan, i mukotrpan. Puno mi ljudi dolazi s raznim idejama, često i nerealnim, ali ne mogu nijednu izdvojiti kao posebno neobičnu ili čudnu.

o Od dolaska na vlast pa do sada, možete li nabrojati nekoliko stvari koje su se promijenile/poboljšale ?

Ukratko, obnovljen je rad KUD-a, osnovano je Planinarsko društvo, stotinu djece ide na tae kwon do treninge, promijenjena je stolarija na Vatrogasnom domu. Nakon dugo, dugo godina organizirali smo i niz događanja za blagdan Velike Gospe. Sufinanciramo otkup mlijeka, autobusne karte za srednjoškolce, a sufinancirali smo i nabavu školskih udžbenika učenicima osnovne škole.

o Možete li nam ukratko reći dugoročnije planove kojima namjeravate poboljšati status Brinja i života u općini?

Jedan veliki i značajni projekt za općinu je izgradnja kogeneracijskog postrojenja u Brinju. Radi se o proizvodnji električne i toplinske energije na biomasu. Projekt obnovljivog izvora energije, prihvatljiv Europskoj uniji, a i Brinju i s aspekta financijskih prihoda, ali i s aspekta zaštite okoliša. Takav veliki projekt kao što je izgradnja kogeneracije, za sobom povlači i niz manjih kooperanta i obrtnika radi prikupljanja i prerade biomase. Upravo se rješavaju imovinsko-pravni odnosi zemljišta potrebnog za izgradnju takvog postrojenja. Ovaj bi projekt trebao zaživjeti za tri do četiri godine. U Žutoj Lokvi, u Poslovnoj zoni upravo se gradi suvremena pilana s preradom za izradu brodskih podova i parketa. Predviđeno je zapošljavanje tridesetak radnika. Za kvalitetan razvoj Općine Brinje potrebno je tražiti nove investitore, svježi kapital, a što bi osiguralo otvaranje novih radnih mjesta, a samim tim i zaustavljanje dugogodišnjeg raseljavanja. Naravno, uz razvijanje poduzetništva potrebno je razvijati i turizam. Taj posao je vrlo težak, jer Brinje nema turističke tradicije.

o Što je po vama neotkriveno i neiskorišteno bogatstvo u Brinju?

Stari grad Sokolac je otkriven i vrlo vrijedan gotički spomenik kulture, ali je potpuno neiskorišten i nekomercijaliziran. o Ljudi iz Brinja odlaze, pogotovo mladi. Kako se to može promijeniti? Kao što sam već i rekao. Ljudima treba dati posao i poboljšati uvijete života. Iz toga razloga pokrenuo sam i inicijativu za osnivanje tae kwon do kluba. U proteklih mjesec i po dana, dva puta tjedno na treninge dolazi preko stotinu djece. Prekrasno je vidjeti ispunjenu dvoranu djecom i mladima (a ima nas i nešto starijih), budućim natjecateljima, borcima, majstorima borilačkih vještina obučenih u bijela kimona. Vjerujem da među njima ima novih Sandra Šarić samo ih trebamo otkriti. Ovih dana u koliko bude zainteresiranih pokrenuti ćemo i treninge rukometa za osmoškolce u suradnji s rukometašima iz Senja. Projektira se i Športsko-rekreativni centar u Brinju. Već slijedeće godine započet ćemo s njegovom izgradnjom. Vrijeme izgradnje ovisit će o raspoloživim financijskim sredstvima. Brinje zaslužuje imati polivalentno igralište malog nogometa, rukometa i košarke, teniski teren i boćalište. Prije nekoliko dana osnovano je i Planinarsko društvo Škamnica. Želim, zajedno sa svojim suradnicima, život u Brinju, na području općine Brinje učiniti kvalitetnijim svima nama koji ovdje živimo i za sve one koji će nas posjetiti.

o Kako se gradi dobar imidž i ugled jednog načelnika općine kao što je Brinje?

Tek sam postao načelnik pa mi je teško odgovoriti, ali vjerujem da se dobrim rezultatima, a to znači otvaranjem novih pogona, novim zapošljavanjem i razvojem općine najbolje stvara imidž i ugled jednog načelnika.

Sada ćemo se okrenuti malo drugačijem tipu pitanja…(dopušteno odgovarati kratko)

o Koliko puta na dan zazvoni vaš mobitel?

(otprilike) 10 do 25 puta, a nekad i više.

o Kako izgleda vaš idealan odmor iz snova?

Jednotjedni odmor na nekom pustom otoku s obitelji, a ponekad i bez njih.

o Kakvu vrstu glazbe slušate?

Vrlo raznoliku, od klasične, popa, rocka, zabavne do narodne i sevdaha.

o Kad ste napeti i umorni, kako se opuštate i „pobjegnete“ od svakodnevnih briga?

Uzmem pušku i odem u šumu.

o Imate li hobi? Koji?

Ne skupljam značke ni poštanske markice. Hobi su mi računala i internet. Lov je moja strast, a tae kwon do nova, stara ljubav.

o Omiljena knjiga?

Omiljene su mi knjige Agathe Christie i Dan Browna.

o Kako se zvala vaša prva učiteljica?

U Letincu sam krenuo u prvi razred. Moja prva učiteljica je bila gospođa Nada Javor. Nakon tri mjeseca doselili smo u Brinje gdje mi je učiteljica bila gospođa Ankica Sertić.

o Omiljeni pjevač ili pjevačica?

Imam mnogo omiljenih pjevača i pjevačica, i naših i stranih, ali nikog ne bih posebno izdvojio.

o Najdraži film.

Najviše volim gledati komedije, a jedan od najdražih filmova mi je La Vita e bella. Život je lijep. Maratonci trče počasni krug također mi je jedan od boljih.

o Najdraža knjiga?

Biblija. Novi zavjet.

o Što najviše volite jesti?

Po mom izgledu reklo bi se sve. Kao pravi Ličan volim krumpir na sto i jedan način. Volim meso, ribu, povrće, voće, kolače, nerodilo.

o Najsretniji trenutak u životu?

Rođenja moje djece, Tee i Ivana.

o Najdraže mjesto u Brinju?

Gradina. Još da ima hlada kao nekad.

o Najdraža uspomena iz djetinjstva.

Prvi poljubac.

o Omiljena izreka ili poslovica.

Nemam.

o Za kraj nam recite koji je vaš favorit među kandidatima za predsjednika države?

Volio bih da je to dr. Miroslav Tuđman, međutim borba će se voditi između Bandića, Josipovića, Vidoševića i Hebranga. Najviše šansi dajem gradonačelniku Zagreba, gospodinu Milanu Bandiću.

Uz vrlo opuštenu atmosferu i razgovor, vrijeme je brzo proteklo. Načelnik Brinja je s nama podijelio neka svoja razmišljanja i vizije, ukratko nam opisao kako prolazi vrijeme u fotelji prvog čovjeka naše općine. Počeo je dobro i obećavajuće, nadamo se da će mu se planovi s vremenom ostvarivati i da će ljudima pokazati kako se i u Brinju može postići bar dio onoga čemu se teži sve ove godine koje su iza nas.
(Razgovarala i slikala: Antonia Javor)