| Odi na Brodić. Tamo je lipo. |
| Marjan Prpić | |
|
Nekada nas ne „trefe“ dobre stvari u životu. Nekada nam se čini da nam se ništa gore nije moglo navaliti na glavu, a ponekad imamo osjećaj i da ćemo izludjeti. Ponekad na neke loše stvari ne možemo utjecati niti ih možemo izbjeći, a ponekad stvari ili ljude koje ne bi trebali susresti u životu jednostavno ne izbjegnemo na vrijeme.
I onda tako opet dođemo na drugu rečenicu odozgo.
Nekada nas i obične stvari poput vremena uvuku u depresiju. Iako sam jedan od onih (rijetkih) koji voli kišu, kada ona lije skoro četrnaest dana za redom, i još se pri tom nađem u Brinju gdje se baš i nema izbora ili alternative gubljenju vremena – onda i ja lagano počnem tonuti tamo gdje ne treba.
 Žaba. Iz žablje perspektive.  Pogleda i motiva koliko hoćeš... I što raditi u Brinju kada osvane sunčana nedjelja? Kako potrošiti vrijeme, kuda se izmaknuti kada znamo da nema nekih opcija, osim provesti se u polupraznim kafićima. Pa evo kako... Prvo – izaći ujutro na sunce, negdje na terasu i pozvati nekog meteoropatu na kavu. U ovom slučaju, mom slučaju, riječ je o Tonki. Cura koja nosi sunce na sebi i u sebi, koju poznate po mnogobrojnim pričama sa portala je jedna od onih kojima uporna kiša još upornije krade raspoloženje, i sigurno ta koja vas neće iznevjeriti u niti jednoj situaciji. A poziv na sunce je jedna od takvih. Uz kavu se, naravno, prebijaju brusevi (Geri, sjetili smo te se), i onda se neizbježno dođe do onoga – kamo ćemo danas? Što treba još vidjeti u Brinju ili okolo Brinja kada je ovako sunčano? Otkako pišemo za portal i novine zavlačili smo se u dijelove našeg kraja koji su malo poznati i najstarijim brinjacima. I onda smo se, poput profesora Baltazara dosjetili: Odi na Brodić. Na Brodiću je lipo.  Pa tko ga ne bi volio ovakvog...  ili još bolje - ovakvog... I tako, nešto kasnije od planiranog, oboje smo došli do lovačkog jezera. Tonka ipak dovoljno ranije, pa da u pješačenju do tamo isproba svoj fotić, tražeći detalje koje „obični čovjek“ obično i ne primjećuje. A da je do takvih detalja spremna i na žrtvovanje, pokazuje ova fotka snimljena doslovce iz „žablje perspektive“, tj. ležeći na cesti. Nakon što sam „doglajzao“ i ja, krenusmo u obilazak jezera. Sunce, plavo nebo, oblaci i topao dan učinili su svoje. Korak po korak šetali smo i snimali sve moguće detalje. Uokolo su se okupljali ribiči i još pokoji šetači koji su se zadržavali uglavnom oko brane. A zapravo je sva ljepota Brodića u tome da prođete branu i krenete okolo. Kada šetate lagano, bez prevelike buke, onda i neuznemiravate razne ptice kojih ovdje ima podosta (od divljih pataka, čaplji, roda, galebova, gnjuraca i još nekih za koje nismo uspjeli odgonetnuti što su). Njihova glasanja će vas u jednom trenutku podsjetiti na džunglu i filmove. Onda u takvom laganom hodanju jednostavno osjetite potrebu stati i sjesti na travu. Kako je sa tog mjesta baš pucao pogled na cijelo jezero, ali i veći dio Brinja daleko iza, odlučili smo postaviti tronožac i upregnuti hrpe megapixela u našim fotićima. Postavilo se pitanje, kakvu ćemo štosnu pozu zauzeti; ruke ovako, ruke onako, „okreni se ti tamo ja ću ovamo“, pa ovako ne valja, „daj ponovi“, „ti stani ovdje jer si viši...“ i još bezbroj kombinacija. Ne bacaj ribu u vodu  K'o pravi profići. I tripod je tu. Sve.  Neka mjesta ostave i bez riječi... Tada smo primjetili i tablu upozorenja za ribiče. Uslijedili su komentari i pitanje što tabla zapravo predstavlja? Naime, jasno je da kaže, odnosno da treba reći kako je zabranjeno pecanje. Međutim, kako je nacrtana – to je druga priča. Znak je žuti, kockasti i na njemu je nacrtan čovječuljak koji stoji i jednom rukom drži ribu na nekoj špagici. I onda je sve to prekriženo kosom crvenom crtom. Ta špagica djeluje malko izlizano, pa izgleda kao da riba pada iz ruke, a nigdje se ne vidi niti ribički štap – osnovni ribički alat. Zaključili smo da bi to moglo značiti i „ne bacaj ribu u vodu“. Tako je rođena i ideja o fotki istog tematskog naslova na kojoj sam ja uzeo Tonku u ruke i „zafitiljio“ je prema jezeru. I snimili smo je- „Ne bacaj ribu u vodu“ je zauzela svoje mjesto među gomilom uspjelih fotografija tog dana. A može li bez smeća, majku mu...? Krenusmo polako natrag. Onda smo počeli primjećivati i drugu stranu medalje. Brodić je stvarno prekrasno mjesto, tu nema sumnje. Vidi se da ljudi često dolaze, a najčešće po tome što ćete uokolo vidjeti i nešto od onoga što su ponijeli sa sobom, a i ostavili. Raznih boca, konzervi, drugog smeća ima za jedan kontejner. Nažalost, nismo izuzetak od te navike. Pa, iako pokraj lovačkog doma postoji veliki zeleni kontejner za otpad, onaj lošiji dio nekulture pojedinaca dolazi do izražaja. Ponešto od toga završava i u samom jezeru, a to vas stvarno natjera na bijes kada u svem tom lijepom danu, pozitivnoj atmosferi i prekrasnom okolišu naletite na takvu bezobraštinu. Na jezeru postoji čuvar koji će provjeriti imate li dozvolu za ribičiju, ali ovo drugo je možda i malo van njegova dosega, no ipak... Nadamo se da će ipak do svijesti nesavjesnih jednom doprijeti i koji tračak civilizacijskih normi. Jer, osim što je ružno za vidjeti, to je ipak i šteta i opasnost kako za sve životinje koje su na jezeru pronašle svoj dom, tako i za ljude, obitelji sa djecom koje dolaze provesti dan u šetnji i igri. Jako dobar dan.  Pet godina pisanja samo za vas.  Uvijek slijedi i prekrasan sumrak...  Na Brodiću je i Brinje k'o na dlanu  ) rezimirali učinjeno.
Nije se imalo baš puno dvoumiti. Sve što smo tog dana vidjeli, napravili, cijeli taj sunčani dan na Brodiću je bio poput punjača za baterije. Iako nas oboje, svakog na svojoj strani, proteklih tjedana nisu baš pratile lijepe stvari, smijeh je bio neizbježan. Glave su bile čiste i bistre, spremne za novi radni tjedan. Brige i neke ružne stvari su potisnute barem na neko vrijeme, a kako je Tonka rekla, kada opet dođu, sjetit ću se ovog dana. Pa tako napravite i vi, koji ovo čitate. Ako vas pritisnu problemi, brige, posao vas počne mučiti ili bilo što drugo od čega se osjetite loše- izađite na sunce. Ako ste u Brinju, prošetajte do Brodića. U proljeće je ipak najljepši. I sigurni smo – osjećati ćete se puno bolje. A to je najmanje što možete učiniti za sebe same. Fotografije: Antonia Javor, Marjan Prpić © Koristimo priliku da Vas upoznamo sa novim logotipom brinjeonline.com sa našeg novog looka. Jel' da je zakon? |
