Vrijeme tako brzo leti, možda čak i prebrzo... možda prolazi brzo jer je lijepo i jer imamo divne stvari o kojima možemo govoriti s divljenjem i ponosom?!

A možda i nije tako...ovako je meni vrijeme prošlo otkada poznajem vas i otkada imam „utočište“ gdje i vi dođete i nasmijavate me , trošite sate na razgovore i zafrkanciju, a ponekad i na ozbiljne stvari.
Počelo je nakon prve Brinjske. „Navukla“ sam se na Portal i logiranje mi je postalo svakodnevica. Sjećam se i svog prvog napisanog teksta. Negdje oko božićnog vremena 2004. godine. Malo koga sam poznavala kako treba. Prvi se tamo našao Luka. Htio je da se ljudi uključe u stvaranje portala, izvještavanje i pisanje o zajedničkoj temi-Brinju.
Ni ja tada nisam bila u Brinju. Studirala sam i posjeti rodnom kraju su se svodili na vikende. Ali sam se željela uključiti u rad i djelovanje portala i kluba. Pa sam počela pisanjem i izvještavanjem iz Brinja.
U početku je bilo teško jer se trebalo naučiti pravilima kako bi određeni tekst bio suvisao i primamljiv posjetiteljima. Sada sam već veteranka u ovom poslu. Najinteresantnija stvar u svemu tome je što nikada nisam vjerovala da bi se s nekim na chatu mogla upoznati na ovaj način na koji vas sad poznajem i održati kontakt ili se družiti.
Ali zato postoji ona stara- Nikad ne reci nikad.
Pa da vidimo koga sve ja imam tu?! Onog prvog ću ostavit za kraj. Uredniče, zahvaljivat ćeš čokoladom umotanom u masni bijeli papir! Ili ću ja pažljivo čekat kakvu ciglu iz nuglića.
Evo jednog kojeg najmanje poznam, ali nije i najmanje bitan.


DARKO iliti Darko Galić
Kažu da je viiisoook, živi u Zagrebu, po Luki Brinjak i vezan za portal. On je zadužen za kojekakve obnove, obrane i renoviranja-naše internetske, virtualne kuće.
Ja bih rekla da je vojnik - ako se uspio riješiti Turaka, znam da mu ništa drugo neće biti problem. Nisam ga još upoznala, ali znam da je emocionalno vezan za pokojnu raketu na Pisti ispod Gradine.

Pričao mi je da se tamo penjao dok je bio dijete, uživao i možda pokoji put odletio mislima u Svemir. Govorio je da su ga plašili nekim životinjama koje tamo negdje žive (oko ili u raketi), to su inače po domaći nekakove bube, ali on ih je zvao- hmm...baje ili kako?
Ako ni zbog koga drugog, htjela bi da se ta raketa nekako vrati, samo zbog njega. Ipak se netko sjeća zahrđale rakete i dana koji ga vežu uz Brinje. Kad Darko ima vremena, uključi se u svakidašnju spiku chatera, ubaci se u svakakve razgovore, napiše koju pametnu i odjuri.

Često se zna logirati kada nikoga nema (kasno u noć) jer tada popravlja nešto što mi ne znamo niti nas zamara jer nismo upoznati previše tom stranom našeg portala.
Kada nešto blokira, on objašnjava što se dogodilo, kada treba izbacati tone pijeska koje su Turci istovarili na naš portal -Darko čisti- uglavnom, ponekad niti ne znamo koliko problema može imati jedna web stranica, ali zato je tu Darko.
Kapa dolje našem majstoru!

NADA iliti Nada Vuković
Sastajale smo se na portalu, razgovarale, čitale tekstove, razmjenjivale mišljenja i svjetonazore. Upoznala sam je među prvima. Sjećam se jedne večeri kada smo na chatu, Darko, Luka i ja raspravljali o Nadi- počela je pisati zanimljive kolumne i trebalo je pronaći idealno ime za spisateljicu koju smo ugrabili i odlučili zadržati u ovom malom svijetu Zekavaca.
Smišljali smo kako nazvati njen kutak, pa je od svih smiješnih i čudnih imena, odluka pala na Nadologiju (Nadalina, Skalinada ili sl. ideje su prepuštene zaboravu). Dopisivale smo se, a na kraju i čule telefonom. Znam da sam joj prije susreta rekla kako ju zamišljam-plavu, kratku kosu, nadodala sam glasu preko mobitela i sama se sebi smijala ugledavši pravu Nadu. Zapravo taj sastanak je bio vrlo iskompliciran . Noć prije mi se javila da dolazi busom i ja ću je čekati u Križpolju. Meni se nešto ″izmuvalo″, mislila sam da neću stići na bus, pa sam ju zvala, ali uzalud...
Eh, nije bilo druge nego se pojaviti na autobusnoj stanici kako god. I dočekala sam ja nju. A ona meni onako kroz smijeh: ″Ostal mi mobitel u stanu, ni mi bil ni na kraj pameti″. Tad sam vidjela koliko ovisimo o tim napravama, ali kad ih nema, pokušavaš održat onaj dogovor koji se isplanirao. Ma, ja tu curu znam, viđala sam je davno prije, ali tada nismo imale ništa zajedničkog. Bilo mi je lakše jer sam smatrala da imamo nekakav početak, zbog portala, ali i toga što ipak njena faca nije totalna nepoznanica. Pile smo kavu, čavrljale, smijale se, ali i to vrijeme nije bilo dovoljno da brbljamo koliko bi htjele. Znale smo da će se ovakva situacija ponoviti i da ćemo ostati u kontaktu. Imamo milijun tema za priču, mnogo stvari u kojima smo se slagale ili neslagale, ali iz svakog razgovora smo pronalazile poantu ili zaključak.
Zapravo, Nada je osoba koja prihvaća različitosti, ništa joj nije čudno niti strano, a opet, ne odmiče se od svojih stavova koje cijeni bez obzira što drugi mislili o tome. Sastajale smo se i u Zagrebu, šetale gradom, pričale o poslu, našoj dragoj Lici, i sve to našim lipim "ča".
Došavši u Zagreb, poklopila se promocija Karakeševih Eskima, pa naravno da ćemo ići i upoznat ga, makar dubile na glavi. Ne moram spominjati da smo tamo bile jedine jer je Damir odletio u Kosinj snimati film- ostatak priče je sačuvan na portalu i podijeljen s ostatkom ekipe.
E, Nado, vidim da nismo sklone dvaput provjeriti informaciju jer vjerujemo da će sve biti onako kako je i dogovoreno- to je isto kao kad i ti zaboraviš mobitel i ne pitaš se gdje je cijeli vikend. Uglavnom, Nada više nije ime s portala nego osoba s kojim ću uvijek rado sjesti i popričati o bilo čemu…samo kad nam ne treba mobitel...Nado moja, kako sam do tvoje slike najteže došla, prošle subote si mi upala u kadar, pa bi šteta bilo ne iskoristiti je. I sama si rekla da ti je baš super, onda je ok da to podijelimo s ostatkom ekipe! :)

RUNOLIST iliti Ljubica Bublić-Pernar
A brajnice, taj njezin nick mi nikako nije sjeo. Logirala se kao u nekoj testnoj fazi i tako ostala i dan-danas. Prije svega me to podsjeća na mušku osobu, a nakon upoznavanja sam htjela reći da bi mogla pronaći i neki drugi. Za Ljubicu je trebalo proći duže vremena kako bi se upoznale i vidjele. Živi vani i dolazi kad joj to vrijeme i obaveze dopuste. Ali je zato na Portal stizala kad godi bi ju ostavili nasamo s računalom. Na forumu je najveći gušt čitati njene i Lukine dijaloge, zadirkivanja, prepucavanja, ali nikad niti jedno ne odustaje ili priznaje da je pretjeralo.
Eh, draga moja teta Ljubica Runolistić. Ljubica je na portalu zadužena za prizivanje onih dana koje neki od nas nisu imali prilike doživjeti. Mladost je provela u Križpolju-završila osnovnu školu, pamtila krajobraze i sve one slike koje vrijedi čuvati cijeloga života. Forum je pun pričica o tome kako se prije živjelo, radilo, običavalo i uživalo. Sve to nama ispriča teta Ljubica i onda još lipo zainteresira mnoge koji je shvaćaju na ovakav ili onakav način i uvijek ima vatre, smijeha i filozofiranja. Djed Božićnjak dolazi s poklonima za Božić, ali Ljubica dolazi za Uskrs i nosi švicarski snijeg sa sobom. Da snijeg, mećavu! Snijeg je vezan za jedno okupljanje u Brinju, kada smo se, skoro svi, "sjatili" i uživo klafrali. Zima nas je štedjela u mjesecima kada smo očekivali oborine, ali snijeg je došao za Uskrs, baš onda kad smo mi zakazali sastanak. Vidjevši Ljubicu, odmah mi je Runolist proletio glavom. Nekako mi se Ljubica i Runolist nikako nisu slagali. Ali sam se zato slagala s Ljubicom, više nego s Runolistom.
Filozofski rečeno. To je zato što sam ju rijetko mogla "hvatati" u postovima ili razgovorima. Ništa loše, samo sam očekivala mnogo oštriju facu, ozbiljniju ili nekako-drugačiju. Volim kad se pozitivno iznenadim u osobi nakon upoznavanja oči u oči. Odmah na prvi pogled je bila draga i topla. Zapravo, nekako mi je počelo biti jasnije zašto joj je nadimak baš Runolist. Ljubica nam je donijela toliko čokolade (svima nama), da je svatko sebi mogao izabrati najdražu. Koliko znamo tupiti po jedno te istom, koliko puta napadamo jedni na druge, u komentarima se i posvađamo, ali Ljubica nikada nije izgubila volju pričati s nama.
Nikada nije odustala od Zekavaca, uvijek je neutralizirala sve i pronalazila razlog zašto netko misli tako i onako. Neka nam uvijek bude ovako lijepo kad već imamo dobrog cvijeća, rijetkih vrsta i toliko razumijevanja u srcima. Jedna karakteristika je bitna- Runolist je rijetka biljka, zaštićena i ne možete takav cvijet pronaći bilo gdje. Naša ekipa je sretna jer je jedan takav odlučio stanište pronaći na brinjskom portalu. Po svemu drugačija, jedinstvena i nadasve puna razumijevanja za svakoga od nas.

KRIŽOPOLJAC iliti Ivan Perlić
E njemu ovaj nick paše, iako je najmanje u Križpolju, ali taj čovjek nije zaboravio odakle je.
Najdraža ptica mu je - sokol. Najdraža pjesma mu je - Sokol.
Najdraži posao mu je udariti kontru kada to ne očekujemo. Pa ćemo malo po lički sad…on volije rastegnut divan …ha ha Zafrkant. Vragolan. Najlakši zadatak koji ima otkako se druži s ekipom na portalu, je naživcirati Nadu razglabanjem "ki je više iz Križpolja, ona ili on" ili "ki je u pravu". Njega sam upoznala prošle godine. I to slučajno, kada se nisam nadala. Na Brinjskoj me nije prepoznao, ili sam ja bila uobražena. Kako ne! Ali u Brinju smo bili neizbježni i "doplesali" na upoznavanje.
"Ki će se kome prvi javit, pa jel to on ili ni?"
Nismo ni pružili jedno drugom ruku, već smo počeli (sad bi on rekao nismo počeli nego si ti počela napadat) kokdakat i gunđat ki se kome ni til javit. A Bogu fala oboje brbljavi (i njegova bolja polovica), pa uz kafu (i gemišt) u sitne sate razvezali divan od nemila do nedraga i uokolo. Naravno, odmah se pretresaju teme koje su nekim razlogom na portalu ostale nedovršene ili nerazjašnjene: pa kako si vo mislila, pa ča si to rekla, a zač nisi rekla vako i nisi tila onako...! Ivan je također zaražen virusom od kojeg „boluju“ svi Zekavci, pa mu je Portal, uz jutarnju kavu i pet nakon nje - rutina.
Opisna ocjena (po školskom režimu) za našeg Križopoljca bi bila: Vrlo aktivan, ambiciozan, zainteresiran za rad (čitaj: zafrkancija, zbijanje šala, ki ima nizak tlak, stanje je automatski bolje jer Jivica zna recept). Voli pomoći svojim Zekavcima. Ponekad zaigran i nemiran, ali zna biti i ozbiljan kada su takve stvari u pitanju.
Kad bi se on vratil u Križpolje- sve bi procvetalo, pa i ono ča ni cvetalo sto godin!

BRANKA V. iliti Branka Vidaković
Plavuša, plavuša, to je prva ligaa... e ta se činila najuobraženijom od svih. Uh. Bogu hvala da se nekad prevarimo, pa sve ispadne bolje negoli mislimo. Mislim da bi nas svih ona otpeljala kući, najprije dobro „osunčala“ isfrizirala, uredila, pa nas pokazivala i dičila se svojom šakom frendova! Kako bi netko rekao „kokošinjac“ kad se negdje nađemo.
A brajnice, ne zna se ka će prva počet ili kad treba stat mlit. Kako Jive digne tlak Nadi, tako Luka digne tlak Branki- na kojekakve načine. Ciljano i kratkoročno. Brankica dojuri na portal obavljajući istodobno vjerojatno par poslova- manikuru, frizuru i sunčanje! Ha ha!
Branka i ja smo na jednoj Brinjskoj bile za istim stolom, to je bilo onda dok je bila uobražena ( pa me nije prepoznala), ali se stanje popravilo kada je shvatila da sam joj bila toliko blizu, a da me nije ni primijetila. Odmah je rekla da ćemo na drugoj fešti Brinjaka nadoknaditi propušteno. A što reći, tako je i bilo… Ne poznajemo se dugo, ali znam da joj portal mnogo znači, sretna je kada se druži s standardnom ekipom i sudjeluje u raspravama koje su nekad neopisivih sadržaja i dometa. Ako nam ikad zafali pažnje, njege ili topline - letimo k njoj, pa makar se ugrijali pod kvarc lampama. Uvijek je dobro imati u društvu nekoga tko će se pobrinuti za naš besprijekoran izgled!
I „pukla bi na boku“ , a da ne spomenem kako se ona najviše potrudila oko slanja svoje slike. Htjela sam imati svačiju fotkicu uz tekst, pa mi je moja Brankica poslala oko 20, pa koju izaberem…a kako je na svakoj lipa i draga, pokazat ću vam bar dio toga, pa onda ćemo svi skupa odlučit koja je najlipša!
Mila naša Branka.

KAŠAN iliti Mile Pavlović
Teče Milu najkraće poznajem. Došao nam je iz Austrije na Brinjsku noć i tako sam ga upoznala. Kad se on logira na portal, pa kad nam počne tepat „dičica moja, blago vam se kad ste mladi, ja ni ne vidim dobro...ajo ajo“. Kad su mi rekli da će on doć, čekala sam kakovu „šljučicu“ ili šćapić koji će mu bit pomagalo pri hodu, a na glavi sam zamišljala dvi „pepeljarke“ koje bi mu pomogle da nas bolje more vidit. Kad ono pravi Likota.
Bez šćapa i cvikerov, visok i nasmijan, taman za naše društvo - da nam izravna prosjek godina. Komičan je i često se prikloni muškoj strani portala, pa udruženi napadaju na slabiji spol. Ali ne mogu se previše bunit jer da nam nije takvih kao on, bilo bi nam dosadno. Već se neko vrijeme pokušavamo utrpat da svi odemo k njemu u Austriju, pa mu pokažemo kako se kuva žaladija ili dobar fažol da tim strancima ponudimo ličku kuhinju! Kašan nam uljepšava forum svojim postovima, svojim divanom i čestim zavrzlamama.
Runolist i Kašan su nam ko mama i tata, njih dvoje nam daju kritike (konstruktivne, naravno), hvale nas koji pišemo, uljepšavaju tekstove svojim komentarima i daju nam podršku…ne zna se tko više od njih dvoje Radi zakuhale atmosfere( on voli zakuvat i kuvat) , nekad zafrkava nas divojke, pa ako ima još kojeg mušketira, raspale sa svih strana, a mi-ne ostajemo dužne, pa im vratimo kako znamo. Branka, Runolist, Nada, Geri, ja- sve se udružimo i pokušavamo balansirati.
Ako se na ljeto skupimo, on će biti zadužen za pečenje janjca, mi ostali ćemo ga pronać–pravog janjca s brinjskih pašnjaka. E, a da ne spominjem kako će bit neizbježno okupljanje u Austriji! Teče Mile, nećete se izvuć… ne, ne… Ako ništa drugo, mi ćemo zalutat, pa se nać u dalekom svijetu, onda ćete nas morat primit kako god znate…
Ipak smo mi vaši Zekavci.

MARE iliti Marina Rajković
Maru sam upznala također na zadnjoj Brinjskoj. Na portalu, forumu ili chatu, uvijek sam mislila kako je tiha, mirna i pomalo samozatajna…dobro je što nam se priključila i postala dio Zekavaca, ″boss″ svakom od nas nađe određenu ulogu koja će biti korisna i bitna za portal.
A da bi naš lanac bio potpuniji, Mare je jedna od karika. Zaslužna je za pribavljanje onog filmića koji imamo na DVD-u, "Brinje moje" iz davnih dana. Pa eto, kako bi do toga da nam nije bilo nje?! Znam da sam nedavno gledala neke slike, uporno tražeći sebe jer sam bila na nekoj veselici… naletim na djevojku sa cvijetom u kosi - Maru, koja je bila negdje pored mene (da kažem Đavolica? Ha ha).
I opet, kretale se u istom krugu i nismo znale da se poznajemo ili da ćemo se upoznati… Rekla sam ja, ne može svijet biti velik jer nas Ličana ima previše i lako naletimo jedni na druge. Od ozbiljnosti i neke tihe osobe na portalu, upoznala sam Maru koja je vječno nasmiješena, draga, pričljiva i druželjubiva.
Ma, primjećujem da sam počela govorit za sve cure s portala kako su pričljive. 'Ajmo malo na naš račun- divojke, mi smo baš prave kokice, krakorimo i kokodačemo, pa kome milo, kome krivo! Nema nas mnogo koji svakodnevno provodimo vrijeme na „Zeki“, ali bitna je kvaliteta. Nikako ne mogu uhvatiti vremena, pa da pitam našu Maru bi li imala volje pokazati ostatku ekipe barem jedan pokret trbušnog plesa?:)
Mislim da bi to dečki najbolje znali „otplesat“, a kako smo svi iz“istog lonca“ možda bi bilo i kakvih gratis satova…

GERI iliti Marija Bublić
O njoj ne mogu govoriti kao o nepoznatoj. Sjećam je se iz osnovne škole, pa sam ju poznavala iz viđenja. Nikad se nismo družile, mislim da nam to u Brinju nikad i ne bi palo na pamet. Sjećam se nje iz nastupa mladih Škrapa koje su dugo bile podmladak KUD-a u Brinju. Pamtim je kao mirnu, samozatajnu. Nisam znala da je toliko talentirana što se pisanja tiče. Kolumne su joj odlične, teme zanimljive i kad smo na Portalu „gledamo“ istim putem i to nam je bio dobar način zbližavanja, do kojeg u Brinju inače ne bi došlo. I to me najviše veseli. Inače djeluje ozbiljno, ali kad progovori, odmah ima materijala za smijeh.
Geri (o kako mi je to smiješno) je prvi put došla na Brinjsku noć tek nakon 5 godina, znači-taman je došla na jubilarnu, i imala takve sreće da je, nakon Tomine molitve-poželjela zbrisati van iz sale. Njoj baš zna krenuti…Ali uz ekipu koju je imala, nije moglo loše završiti. Marija je isto jedna od onih koja Brinje ″voli izdaleka″. Živi u Rijeci i tamo studira, taman si je dobro odabrala svoj životni poziv- vječno dijete( čitaj:teta u vrtiću). Otkako je počela pisati i uključivati se u aktivnosti našeg portala, nije me strah da će se dugo čekati na neki novi tekstić…
A, Geri moja, htjela sam pričati o tome kako smo se skupljale za prošlu Brinjsku i koliko je scenarija bilo…ali, ostavit ćemo to za kakvu kavicu. I da, moram spomenut, ona mi je prva preko stola šapnula: “Lej ki je došal na Brinjsku, naš Kašan.“
Pa je tako i dovršen krug upoznavanja skoro cijele ekipice.

KEKE PUŠKIĆ iliti Krešimir Perković
A on je meni stara riba, vama odnedavno poznat, ali niste ništa vidjeli dok ga ne upoznate uživo, po mogućnosti kada je na balu-maskiran. Uvijek spreman na sve. Od fešte, razgovora, akcije ili štogod. Znam da nije dugo tu, ali čemu vam uskratiti priliku da vidite što mislim o njemu. Ma sve najbolje, iako mi duguje jedno debelo objašnjenje…nekaaaa, razgovarat ćemo u četiri oka( jesi me smuljal,jesi). Brzo se uklopio jer je neke od nas i poznavao.
On i Luka su stari frendovi, družili su se dok su bili dečkići i maći zafrkanti. Keke je pravi kuvar, rado se vata kuvače i sprema što mu padne na pamet-trenutno savladava slavonske specijalitete i ne ide mu loše. Kada bude prilike za pravi sastanak u Brinju, obećavam vam da ću ga nagovoriti da vam svira citore. Ne mora ih ni imati to vam on nasuvo svira i pleše! Bitna je volja, a njemu toga ne fali. Možda ste već i mogli primijetiti? Keke, sad opravdaj ove moje rečenice, nemoj mi se samo rodbini zamirit! He he

P.S- dok sam ovo pisala, opet sam čula tresak vrata (kao i prije dvi subote), ali ovoga puta malo pokornije gunđanje… s čokoladom u ruci… Ajde Keke, neću se više ljutit na te! Ali svaki tjedan jedna čokolada, a ja ću se potrudit kupit citore!E, a da se Nada ne bi osjećala zakinuta jer je samo njezina slika s maškara, namjerno sam nadodala jednu tvoju, ma skoro najlipšu od svih! Tako da izbalansiramo kompletnu situaciju za 100-200 parametara! He heeee

LUKA iliti Marjan Prpić
″Big Luka vas obavještava da ste se previše utulili, spavate, ne radite ništa, na Portalu nema novosti, ajmooooo, akcija!!! Kokoši jedne, samo krakorite″
-Nije tako, ali kad nam ostavi u privatnoj poruci nešto poput ovoga, onda mi… pametno ignoriramo još neko vrijeme, pa ga obradujemo hrpom svega tako da ne zna što bi prije objavio… Na kraju ću pokušati reći što više sa što manje riječi. Multipraktičan - bi bilo dovoljno za početak i kraj priče.
Ali nee, začinit ćemo kako treba.
Ovaj lik nam je svima boss - ajme, opasno zvuči!!! Ponekad nam je kao tata, mama, tata-mata, pijavica koja ne pušta, najbolji prijatelj kad to želi, tako ″osjećajan″ kad mu je pri ruci piva i ćevapi (to znamo po tome kad je dobre volje)… a i pričao je o tome na forumu (mali gušti su zaslužni za sreću), ma riječi su suvišne .
'Ajmo malo šalu na stranu.
Luka je odrastao čovjek, za one koji ne znaju. Vidite to i po ovoj slici.
I po okolnostima u kojima se nalazi za vrijeme nastajanja ove slike. Nije mu problem postati djetetom. U to sam se imala prilike uvjeriti. Njemu ništa nije smiješno, djetinjasto ili nemoguće, a smije se svemu.
Ako je u pitanju nešto novo, pokušat će trčati na trepavicama.
Nije mu problem ni otići u Siničiće dvaput u jednom danu, pa za 3 dana opet, pa ako treba i cijeli dan gledati šišmiše kako odmaraju. Nije mu ništa teško, ali će se dvoumiti kako pomaknuti kravu koja mu ne da do Maljkovca.
Ponekad i njemu ponestane volje, zna se i on ulijeniti, ali ne može dugo glumiti hibernaciju. Luka je obišao Brinje s fotoaparatom uzduž i popreko - rekli bi mi po domaći. Tko zna kako će ovo zvučati, nadam se da se urednik neće umisliti, ali smatram da su njegovi posjeti portalu i razgovori s ljudima upravo i zadržali šaku nas koji svakodnevno dolazimo i družimo se tipkajući.
Njemu mogu zahvaliti što sam vidjela neke, nazovimo ih, znamenitosti Brinja. Zavlačila se u bunare, tunele, špilje ili jednostavno njuškala po izvorima koje inače ne bi posjetila i vidjela uživo.
Ako niste znali, Luka bi volio biti ptica ili zmaj (ma i je zmaj ili šišmiš)… mislim da ni to sam nije znao dok nije upoznao ove ljude iz "Dinarida" i odlučio se baviti –zmajarenjem (jedan od hobija, penjanje, ronjenje i ostalo ne bih spominjala…).
To vam on ode na kakovo brdašce, okači krila na leđa, uvati se za šipku i pusti nek' ga nosi vjetar - dok ne zvizne o pod. Počeo je istraživati i podzemlje Brinja, pa ova slika govori koliko uživa u blatnjavim pohodima… ha ha.
A sada, malo špotanja.
On nikad nije zadovoljan-uvijek je moglo bolje, ljepše, više, drugačije, malo ″vako i nako″, kad je portal u pitanju. Kad se nađe u prilici može kokodakat više nego sve žene koje se okupe na portalu. Nikog neće poštedjeti svog mišljenja. Ali… završimo s ovim dok nisam dobila crveni karton. O njemu ponajviše znam od svih - čak i to da je micao s puta krepane lasice po kojekakvim ekspedicijama dok je slikao kako bi svima pokazao gdje je bio i što ima kod nas.
He, he, znam i to da mrzi pernate životinje, bar u loncu, spremne za južinu. Ako mu ponekad želite napakostit, samo mu poželite piletinu za ručak!
Svi bi mi o njemu mogli napisati još puno toga, ali ostavit ćemo to za kakvo druženje „uživo“, pa da se možemo nasmijati svemu. Sretni smo što te imamo tu, ali bome i ti budi sretan što smo s tobom - bez obzira na našu šarolikost i raznolikost.







Eto, pokušala sam biti kratka i jasna.
Ako ki ča ima za pitat, ja sam voljna odgovorit i pojasnit sve ča vam ne bude jasno… znate da sam uvik raspoložena kokodakat…
Voli vas Tonka.
I nek se konačno ostvari naša želja da se svi skupa nađemo i nabrbljamo uživo… uz domaću rakiju, janjetinu i kruv ispod peke.
Ne brinite, sve se da, samo kad je volje!!!