Da je netko rekao kako će prvi brinjski bal ove godine ličiti na Kino Liku našeg Damira Karakaša, svi bi se nasmijali i mahnuli rukom, ili ne bi znali o čemu se radi jer je mnoge još uvijek strah pogledati taj film. Idem odmah „u glavu“ jer nemam inspiracija za uvod, a ove subote ga nije ni bilo jer smo odmah pali na tur kad smo u Domu ugledali Ličane iz Gospića koji su bili likovi Matanićevog filma.
Ako su se neki bojali kakvog prostakluka na filmu, eeeee-sinoć su mogli vidjeti humorističnu erotiku i životinje. Mi, divne kockaste morske vile, navijačice- došle smo uvjeriti svih da će hrvatski rukometaši ipak odnijeti zlato na ovom svjetskom prvenstvu. U navijačkom duhu, skakutale smo salom i razgledale ostale maske koje su se već okupile prije 22 sata. „Kino Lika 2“ je bilo u kompletu- mislim doslovno, jedino nije bilo krave. Mika i Olga, doktor, medicinska sestra, trener, baba, Olgin ljubimac Bubi i predivni , mali crni „Mikin kucić“.
Dobro ste pročitali, prase i kucak - živi. I harmonikaš.

Na pauzama je imao vjernu publiku koja je pjevala skupa s njim. Uz ovu najluđu i najekstravagantniju ekipu, došli su i Gospićani „Hrvatska u banani“, predstavljajuću novonastalu situaciju koja je aktualna zadnje vrijeme. Bili su tu još i Vatrogasne mišice, Vražica i Vještica… Plava noć je svirala, miris ćevapa se širio salom, tombola nestala prije negoli se pročulo da je u opticaju, a najviše se osjećalo dobro i veselo raspoloženje. Pjevalo se iz petnih žila i iz srca! Iako prvi bal, bilo je puno maski, pogotovo gostiju koji su svojim ludim idejama uljepšali atmosferu u Brinju. Uz sve faktore, dodatni užitak je bio i novouređeni prostor u kojem se balovi održavaju tradicionalno- sve novo i lijepo, od sale, do kuhinje i toaleta. 'Ajmo malo razbit monotono prepričavanje pa ćemo malkoc ovakoc…

Ključni trenuci Kino Lika- „vodili ljubav“(da se ne izrazim prosto) na sred Doma (mislim odglumili su). Olga je izgubljeno šetala, pa naletila na Priku Fuškulića koji je dovikivao u stilu:

„Bravo manekenkići, svaka čast ribice“…

a ona onako filmski:

„Oš me j…?“

Iduća scena- Prika zanimil kej i Mika u filmu.

„Kako se vo prase ničeg ne boji?“- pitam ja.

„Staro je 18 dana i otad se priprema za nastupe, ide na dudu jer je pras'ca okotila 15 komada. Pas mu je najbolji prijatelj, skupa i spavaju.“-kratko i jasno.
Kad se atmosfera zahuktala Bubi i kucić su se uvukli u svoju kućicu i malo „ubili oko“. Za žeđ- „glumci“ su donijeli pravu medovaču koju smo svi pili, a kasnije- izvukli su punu „kablicu“ frita, tako da smo se lijepo okrijepili za kraj. Liko moja, u srcu te nosim!

I Olgu, i Miku… Hrvatska u banani- lako su se uklopili s nama Navijačicama jer su do pola bili banane, a ostatak hrvatska šahovnica- koji crveno-bijeli svijet ove subote! Vatrogasni miševi- uletjeli sa svojom šetajućom kućom među maske, grickajući nakupljene stvari, mislim da su najviše naštetili vatrogascima jer su „satrli“ dosta uniforma i odora. A što'š - glodavci nemaju drugog zanata nego grickati, a najviše vole ono što se ne smije! Jel' tako?!

Vještica i vražica- prava kombinacija, sad ih vidiš, sad ih ne vidiš…na žalost, ja sam ih vidjela jako malo, ali ono što sam precipirala, bilo je vrlo impresivno, pa baš filmski.

I malo o Navijačicama… „Malo nas je al nas ima… Brinje“ Plava noć ne bi bila prava kada ne bi znali ispuniti skoro svaku želju…a s nama je bilo lako. Samo smo htjele otpivat Morsku vilu. I eto, tako i bilo. Da smo „spaljene“- vidi se po stražnjici na kojoj je pisalo-Volim pogodak (naravno, motivacija radi rukometa), pa luda Gusjenica koja se valja po terenu svaki put kad Hrvatska pobjedi, i naša je bila u akciji, do jutra.

Naravno, navijači zadnji napuštaju stadion, pa smo tako i mi skoro ispratile organizatore.
Možete pogađati tko je bio maska večeri… And the Oscar goes to… „Kinooo Likaaaa 2“!!!
A tko god je bio, zna zašto jer su se naradili kao Karakaš i Matanić u Kosinju. Trebalo je odgajat prase za bal i još ga priviknut na psa kako bi bili najbolji prijatelji. Ako Brinje nije dovoljno ishvalilo pravi film, onda je sinoć Karakaš dobio još obožavatelja zahvaljujući Gospićanima koji su vjerojatno njegovi fanovi, ili možda…vrlo domišljati narod.

Ipak su to Ličani, pravi –pravcati. Nadam se da će ovi sitni foto isječci, uz pisanu riječ, biti dovoljna motivacija i pozivnica za iduću subotu, kao što vidite- i prvi bal može biti lud i nezaboravan.
Što mislite kako će biti za tjedan dana? Tko zna… možda se tko sjeti Tarantina… Ali nemojte razmišljati o tome, ne propuštajte balove jer oni Brinju daju živo(s)t.
A to nas svih treba veseliti.

REPORT SA DRUGOG BALA !