Ako ste se ikada pitali od kuda potječu i kako su nastali razni božićni običaji, evo prilike da se upoznate sa poviješću...

Advenski kalendar:
25.11.- Sv. Katarina
04.12.- Sv. Barbara,
06.12- Sv. Nikola,
13.12- Sv. Lucija,
21.12.- Sv. Toma

Cjelina božićnih običaja počinje znatno prije Badnjaka i Božića, obuhvaća cjeli Advent i produžuje se nakon Božića, sve do Sveta tri Kralja (točnije Svijećnice i Sv. Blaža). Advent ili Došašće je vrijeme priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna koja neposredno prethode Božiću i koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova.
Sve češći znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, je adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak.
Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Prema crkvenim regulama, od dana sv. Katarine ( prvo čelo Božića) počinje propisani četiri-tjedni post tj. počinje božićna priprava koja traje točno mjesec dana.
Postoje brojne nesuglasice koji je to blagdan ili datum koji obilježava početak božićnog razdoblja. Ipak, većina autora se za početak božićnog razdoblja uzima ova četiri datuma: sv. Katarina (25.11), sv. Barbara (4 .12), sv. Nikola (6.12.) ili sv. Lucija (13.12) ovisno o regionalnim posebnostima pojedinih područja.

Pa da počnemo od početka:

Sv. Katarina (ili Sv. Kata)
O sv. Katarini kao i o svim svecima posotoje brojne legende. Ona najpoznatija glasila je ovako: Katarina je bila lijepa, veoma inteligentna a njena obitelj dobrostojeća. Jedina mana joj je bila ta to je bila kršćanka. Kada je Maksim Daia došao na vlast u Aleksandriju, gdje je ona živjela, zaljubio se u Katarinu te se odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Katarina ga je odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, koja je dobro poznavala filozofiju i teologiju, pridobila je na svoju stranu mudrace, te se i oni preobrate na kršćanstvo. Maksim ih zbog toga daje pogubiti a za Katarinu je dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava." Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas. Na području Kastva poznata je izreka: Sveta Katarina van, do Božića misec dan. Tim datumom prema pučkom vjerovanju započinje advent u kojem su zabranjene svadbe i veselja.
Kod nas je poznata i uzrečica: Sveta Kata, snijeg na vrata. Na ovaj datum se u nekim djelovima Hrvatske sije božićno žito ili božićna pšenica.


-------------------------------
Sv. Barbara
Za lik i djelovanje sv. Barbare veže se puno legendi, a malo povijesno utvrdivih dokaza. Smatra se da je živjela u III. stoljeću na području Male Azije. Kroz stoljeća Barbaru štuju mnogi narodi i smatraju svojom zaštitnicom. Zaštitnica je tvrđava, tornjeva, graditelja, zidara, topništva i ljevača topova (često je prikazana s topom), općenito vojnika, vatrogasaca i svih koji rade s vatrom (u vezi s gromom i munjom iz legende). Zanimljivost vezana uz to kaže da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci, i to ne samo katolici već i protestanti, koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Poznata je kao i štovana zaštitnica rudara, opet prema legendi koja kaže, da joj se, kad je bježala pred očevim bijesom, sama od sebe otvorila kamena stijena. Zato je štuju i bušači tunela u stijenama i općenito radnici s kamenom. Blagdan sv. Barbare je također dan kada se u nekim sjevernijim djelovima zemlje sije božićno žito. U nekim krajevima na njezin blagdan stavljaju pšenicu u tanjuriće kako bi do Božića uzrasla zelena travica. U pojedinim djelovima zemalja njemačkog govornog područja na taj dan režu grančicu trešnje i stavljaju je u vodu, na toplo, da do Božića procvjeta. Tako sv. Barbara simbolizira proljeće usred zime kao svetac usred svijeta svoju vjeru i predanost Bogu. Za ovaj dan vežu se i običaji darivanja djece te gatanja.
-------------------------------
Sv. Nikola
Iako Gavazzi smatra da su nikolinjski običaji na hrvatskom selu razmjerno mladi, Rihtman se ne slaže s tom konstatacijom već smatra da on ima ima veliko značenje za hrvatsku narodnu tradiciju. Sv. Nikola asocira na sveca koji djeci donosi darove a ujedno na njih nastoji i odgojno djelovati. Premda o povijesnoj osobi sv. Nikole nema puno podataka, lik sv. Nikole oslanja se na brojne legende koje ga prikazuju ko dobročinitelja. Najstaiji europski podaci o kultu sv. Nikole su iz razdoblja između 11. i 13. stoljeća. U srednjem vijeku, osim kao darivatelj djece, sv. Nikola je poznat kao zaštitnik pomoraca (jer je prema legendi stišao morsku oluju), mlinara, ljekarnika, svjećara, trgovaca, zidara i tkalaca. U našim primorskim krajevima naročito na Zlarinu, na dan sv. Nikole kao zaštitnika pomoraca pucalo se iz mužara, puštale su se rakete, zvonila zvona te spaljivale stare torbe u kojima su se tiještile masline.

-------------------------------------

Sv. Nikola vs. Djed Božićnjak
Početkom 19. stoljeća lik svetog Nikole u američkoj svjetovnoj ikonografiji zamjenjen je bucmastim debelim, sjedobradim čovječuljkom u crvenom odjelu, čije saonice vuku sobovi ili psi. Taj lik je poznat pod imenom Santa Claus, Božić-bata, Djed Mraz ili Djed Božićnjak, ovisno o pojedinim tradicijama. Zanimljivo je da se svi likovi koji se nude kao zamjena sv. Nikoli oslanjaju na njegove legende. Pa tako i Djed Božićnjak ima mnogo toga zajedničkog sa sv. Nikolom. Obojica imaju crveni plaš i sijedu bradu.
Razlika je to što sv. Nikola nosi mirtu i ne znamo „odakle dolazi“ dok Djed Božićnjak nosi kapu i dolazi sa Sjevernog pola. Sveti Nikola ima i svog vjernog pratioca, Krampusa koji „zločestoj djeci“ daruje šibe i straši ih. Iako su od svetog Nikole djeca dobivala tek pokoji slatkiš, od Djeda Božićnjaka kao simbola potrošačke suvremene civilizacije pak uvijek (bez obzira jesu li bili dobri ili zločesti) dobivaju skupe i uglavnom beskorisne darove. Od svog postanka do danas Djed Božićnjak i božićno darivanje gotovo da su uspjeli zasjeniti pravo značenje Božića- Isusovo rođenje.

------------------------------------

Sv. Lucija
Prema legendi iz 6. stoljeća Lucija je mučenički umrla kada je u Catanii, na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca, oprla se tjeranju u javnu kuću. Pošto joj lomača i goruće ulje nisu naudili krvnik joj je proboo grlo mačem. Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih neželjenom proscu, a Marija ju je zauzvrat obdarila ljepšim očima. Zbog toga je ona zaštitnica vida, krojača i kovača. Po Dalmaciji i Slavoniji uobičajeno je darivanje djeca na ovaj dan, umjesto na sv. Nikolu. Na otoku Zlarinu djeca bi stvaljala čarape pod jastuk prije spavanja jer su očekivala da im sveta Luce donese darove. Zločestoj djeci u čarapi bi osvanula šibica, a dobra bi dobila suhih smokava, badema, oraha, jabuka i možda koji kupovni slatkiš. U sjeverozapadnim krajevima peku se na sv. Luciju kukuruzna peciva (bez soli i masti), koje svi ukućani moraju jesti da se očuvaju ukućani i stoka od bjesnoće. Isto tako, običava od kuće do kuće obilaziti „Lucija“ , omotana u bijelu plahtu. U rukama nosi nož i tanjur, a na tanjuru dva oka neke domaće životinje. U Tomašancima kraj Đakova selo je obilazila baba Luca, u koju bi se zapravo maskirao muškarac. Baba Luca nosila je žar kako bi zločestoj djeci opekla prste, a posebno je voljela kazniti djevojčice koje još nisu naučile kukičati.
U istim krajevima postoji vjerovanje da tko na taj dan počne praviti stolčić, pa ga svaki dan izradi toliko da bude gotov na Badnjak, a onda o ponoćki u crkvi stane na njega i okrene se prema vjernicima može jasno vidjeti vještice među nazočnim ženama (Običaj uvriježen poglavito u Slavoniji). Uz ovaj dan su vezana i brojna gatanja. Od sv Lucije do božića ima točno 12 dana, pa se gata o vremenu svakog pojedinog mjeseca. Gata se iz 12 posoljenih odrezaka luka ili iz cjepanica iz zahvaćene hrpe. (Običaj poznati i u Ivčević Kosi kraj Perušića te u Slavoniji). U mjestima kraj Đakova žene bi svaki dan od sv. Lucije do Badnjaka uzimale po jedan iver, a na badnjak bi svih dvanaest ivera stavljale kao prižaru (podpalu) pred tablu krušne peći, kako bi kruh za Badnjak i Božić ispao rumen i lijep.

Najzanimljivije je gatanje, kada djevojke na 11 papirića napišu imena potencijalnih ženika a jedan ostave prazan, zatim zgužvaju papiriće i svaki dan zapale po jedan ne znajući čije se ime nalazi na njemu. Na Božić odmotaju preostali papirić pa znaju ime ženika ili da se neće udati ukoliko im je ostao onaj prazni papirić. Sličnu metodu su imali momci i djevojke u selima bačkih Bunjevaca. Isto bi ispisali papiriće, samo što bi oni listiće s imenima, jedan po jedan, namjerno gubili putem sa zornice. Na ovaj dan su zabranjeni poneki ženski ručni poslovi poput: šivanja, pranja i predenja. Na salašima, se toga dana nije smjela nositi voda iz tuđeg bunara. U Novalji bi djeca i stare sirote nakon mise zornice odlazili od kuće do kuće dovikujući: Dajte mi za svetu Lucu, vami će Bog i sveta Luce. Ukućani bih ih redovito darivali. U Kastvu bi se toga dana održavao sajam zimske odjeće i namirnica potrbnih za Božić. Ovog dana se u brojni djelovima zemlje sije božićno žito.

Sv. Toma
Na sv. Tomu se ide na ispovijed i pričest jer se prije velikih blagdana treba pomiriti s Bogom. Ovaj dan i dan pred Badnjak poznat je u istočnom djelu zemlje kao Tucin-dan ili Tučin-dan. na ovaj blagdan završavaju se pripreme za nadolazeće blagdane (priprema se jelka i pečenje za Božić).Tog dana narod u Slavoniji i okolici Srijema daje peradi da zoblje zrno unutar kruga načinjenog od užeta, prema vjerovanju tako perad neće odlaziti iz dvorišta ni nesti drugdje. Među advenskim običajima u hrvata važno je napomenuti i one na sve tri nedjelje pred Božić zvane djetinjci, materice i oci, očići. Zapravo, to su sve varijacije jedne te iste tradicije.

Značajno je da ove običaje možemo naći samo kod dinarskih hrvata i Bunjevaca. Na djetinjce, đetiće ( poznati u južnoj Dalmaciji i Hercegovini) odrasli prijete djeci djeci, ili traže od njih otkup, pa ih djeca daruju voćem ili još čime. Na materice (običaj poznat u zagorskoj Dalmaciji te kod Bunjevaca) muški članovi obitelji ucjenuju ženske i od njih traže u to ime traže otkup u smislu oraha, lješnjaka, voća, kakvog ženskog ručnog rada ili pak nešto novca. Na oce, očiće je obrnuto pa ženski članovi obitelji „ucjenjuju“ muške da se otkupe gore nabrojenim stvarima.

Korištena literatura:
• Rihtman, A.: Knjiga o Božiću. Mosta, Zagreb, 1992.
• Gavazzi, M. : Godina dana hrvatskih narodnih običaja. Hrvatsko etnološko društvo, zagreb, 1988.

Uskoro:
-običaji na Badnjak i Božić,
-Advent i Božić u brinjskom kraju