Čim smo krenuli autoputom prema Brinju, rekao sam Mataniću i Živkoviću (kazališni redatelj i uz Matanića scenarista Kino Like) da moj stari zna biti dosta nezgodan i da baš ne ljubi književnost, film i slične stvari, a da je na poeziju posebno razdražljiv. Rekao sam im u zajebanciji da se ne bih iznenadio da sutra u Crnoj Kronici osvane vijest "Puškom M-48 na ekipu filma Kino Lika" i da u vijesti piše, "Karakaš mrtav, Živković pogođen u leđa a Matanić se izgubio u šumi."

Damir i Dalibor

A možda bi me i pajserom (čelična poluga za vađenje čavala).

Nakon što je moja stara oduševljena što me napokon vidi, narezala pršuta i nakon što smo ko Rusi malo pomiješali šljivovicu i pivo, i nakon što je moj stari Mataniću i Živkoviću poklonio po vreću krompira, krenuli smo prema Letincu. Obišli smo školu, crkvu, groblje, bili sve do kraja ceste, a oni su se za uspomenu fotografirali ispred gostionice "Jabuka" koja eto, osim u Zagrebu postoji i u našem kraju. Poslije smo se popeli do romskog naselja. Marke je sa mnom išao u osnovnu skolu, a znam mu i sestre, Bibu i Ankicu. Marke nam je odmah da ga nitko nije pitao izveo na dvorište riđana i natočio konjak. Matanić je u dvorištu zabilježio dosta zanimljivih detalja, primjerice- Marke ispred staje umjesto korita za napajanje stoke ima kadu a ljuljačku za djecu napravio je od sanduka za pivo.

Damir i...konj

Pokazao sam im Gradinu, nogometno igralište, kino, mjesto gdje su za kino nekad stajali plakati. Poslije Vodoteča odveo sam ih na cugu u buffet kod Ante. Popili smo po pivo i krenuli za Zagreb. Matanić u autu govori kako je brinjski kraj jako lijep, Živković potvrđuje kimanjem glave. Govorim im da će tek vidjeti što je ljepota Brinja kad dođemo ponovno za mjesec dana kada sve ovdje procvjeta i zamiriše. U planu nam je idući puta obići i Otočac, Kutarevo, onda pogledati i neke lokacije u Kosinju.

POZDRAV IZ PARIZA.