| Uz međe naših predaka |
| Milan Pačić | |
|
Diže se silna bura tog '91-og ljeta
Ne znam joj ni snagu, ni smjera Nad Vukovarom najžešće tad ona prelijeta Istok je dopuhuje, a zapad ne zamjera. Pređi nam šapću: "Domovina i sloboda!" Međa se trese, stenje i pati Dižu se potomci viteškoga roda Sa suzom u oku ispraća ih mati. Brigada jedna tad stasa u rujnu Brojke joj sa godištem se slažu Duh epulona bodri njenu jezgru nujnu U Lici na međi čuvat će stražu. Vrijeme k'o da je netom stalo '95-ta u hipu doleti i osta Podosta roda u buri je palo Bljesak i Oluja za tuđina dosta. Lika, taj biser na međi Živi ga u svom srcu nose Ostavštinom dali nam ga pređi Da se unuci njome ponose. |
