| V - formacija |
| Antonia J. | |
|
(Lukina opaska: Kako ništa kod nas nije "One man show", tako je Tonka složila reportažu, a da ja sebi skratim muke i umjesto pisanja
"svog viđenja" radije ću se pozabavit ubacivanjem komentara na mjesta gdje mi se učini prigodnim. Dakle, kad god vidite iskošena slova u zagradama, znajte da sam to ja. 
Ovaj tekst sada, samo je dokaz, kako nam ništa i nitko ne može stati na put. Kad smo tvrdoglavi, uporni i snalažljivi. Nakon poznatog bunara u Valu, i svega vezanog uz taj događaj, nastavili smo dalje, naravno putem brinjskih voda i izvora. Da odlučimo u magazinu pisati samo o izvorima u Brinju, mogli bi sastaviti podeblju knjižicu. Zavidno, zar ne? Nedavno sam obišla mjesto s kojeg skoro čitavo Brinje dobiva vodu već dugi niz godina - Maljkovac. Vanja i Luka tada nisu bili sa mnom, ali ovih dana, majstor fotografije (čitaj: Luka), našao se u blizini, pa smo krenuli u akciju.
Sa svom modernom tehnikom i opremom koja je bila zadužena za ovjekovječivanje potrebnog materijala, krenuli smo prema Maljkovcu. Ovaj put, orijentacija mi nije bila problem, teren sam savladala prije, pa sam iz prve znala kamo idemo. Dragi nam urednik, nije baš bio presretan (to valjda dolazi sa samoproglašenom funkcijom 
Putem prema Maljkovcu, skrenuli smo s asfaltirane ceste i nastavili makadamom. Polje puno kravica koje pasu rosnu travu, (oj livado, rosna travo, javoree...  ) a mi...usred društva - nepozvani. Na jednom dijelu puta, lipa kravica je stala. I stajala. Nasred puta. Pa smo i mi stali jer nismo mogli dalje. Približila se autu i gledala. Veli Luka da je imala „munjen“ pogled. (ja to rekao?? nemoj da krava ovo pročita, neću više nikad moć proć do Maljkovca  )A kako smo tek mi iz auta izgledali?! Najprije smo i mi gledali u nju, smijali se, pa joj pokušali rukama sugerirat da se makne, pa smo otvorili prozore i vikali joj... ništa. Ni da se makne. Pa da se ne gubi vrijeme, uslikali smo je tako divnu i tvrdoglavu. Njene prijateljice počele su mukati jer je Luka malo zatrubio (da razjasnimo- bio je to auto, a ne ja), ali nismo našli rješenje. Onda je iz obližnje kuće došao čovjek koji je jednostavno uzeo lanac i povukao kravu sa strane. (genijalna rješenja su najčešće najjednostavnija...  ) Vrelo Maljkovac ("Tajne diplomacije" je neizostavan predmet u našem klubu  )Do Maljkovca zapreka više nije bilo. Auto smo ostavili kod posljednje kuće i do izvora se uputili pješice. Čak se i sunca malo pojavilo, pa su slike dobro ispale. Da nije bilo cjepanja drva, jedno od nas bi ostalo tamo do popodne čekati da se raziđu oblaci, pa da se vidi puuno plavog neba na fotkama (pitate se tko je to od nas dvoje?-ja nemam jako dobar fotić.. he he). (a očito nemaš ni sjekiru kod kuće inače bi se i ti uvatila posla, "he he"  )Među visokim i tankim krošnjama drveća, čuli smo djetlića kako neumorno "udara", pa smo se malo i nad njim sažalili, zbog teškog mu posla. (i bola u glavi, vjerojatno pije dosta aspirina..  ) Po povratku, ona kravica je bila zauzeta preživanjem, pa joj više nismo bili interesantni. Taman kad smo mislili natrag prema Brinju, ljudi iz sela (čitaj, oni koji su došli pobrat šljive pa natrag u svoj grad  ) rekoše da moramo snimit i još jedan izvor. Tako da smo veselo krenuli prema Lončarevu vrelu. Tu nam je orijentir bio Vanja. Ali preko telefona. Slušajući njega, našli smo toliko putova, toliko makadama, raskrižja, da nismo znali gdje smo. (i potrošili kuna na računu...  )Prvi put smo fulali, drugi put smo mislili da smo na pravom putu, pa smo se ponovno vraćali, a treći put smo skrenuli s ceste u travu i spuštali se takvom strminom gdje i "ovce pasu pod ručnom." Nekako smo se dokotrljali do šumarka u kojem je trebao biti izvor (dva koraka Luka, pa dva ja...dva on, jedan ja...). (to zvuči kao da smo bili u minskom polju... )
Čuli smo klokot vode, pa smo znali da smo pogodili - konačno. Voda na ovom izvoru izvire iz stjene u zemlji, nizvodno je jedan mali slapić koji podsjeća na umanjeno jezerce s Plitvica. (onda bi mogli počet i naplaćivat - ako oni cjepaju po 120 kn, mi možemo barem 42 kn. toliko umanjeno. )
Voda je čista, hladna, ali čini se, ne i pitka. Takve, naime, priče selom kruže. (valjda onda piju samo rakiju?  ) Usput, naišli smo i na šljive. (za ne povjerovat čega sve ima dolje...) Divota za predahnut, brzo smo zaključili da su baš fine. Vrativši se natrag u selo Lučane, dali su nam prijedlog za još jednu reportažu - o berbi šljiva. Luka reče kako bi radije pisao o tome kada se bude pekla rakija, pa je obećao da ce nešto učiniti po tom pitanju. (već spomenute "tajne diplomacije", poglavlje prvo: uvjerljivo izbjegavanje ). E, usput smo obavili i još jedno fotkanje oko kapelice na Obadinama, sada je za nama doletio hrvatski ovčar koji je umalo uskočio kroz prozor auta. Nećemo o načinu kako smo ga se riješili... bez brige, živ je i zdrav. (nije rekla da li mu što fali...  )
 Vrelo Lončari ) Mnogo smo razgovarali o patkama. Posvetili smo im puno vremena, mislim da će nam postati uzorom, bar što se rada tiče. Patke lete u V fortmacijama (takav oblik formacije olakšava let), kvaču čitavo vrijeme, sve u glas. Prva je glavna, najjača, ostale u formaciji su joj potpora. Kada se ona umori, uspori, prva do nje preuzima odgovornost i tako se izmjenjuju. U slučaju da jedna iz formacije padne od umora ili lovčeva hica, dvije ostaju s njom dok se ne odmori ili ne ugine. Ma patke su zakon. (sad znate kako je meni kad idemo na ovakve turneje, ali, pustim je da izbifla, onda je lakše živit s njom  )Svi mi, pogotovo oni koji se sada "klapušaju" oko sastavljanja glasnika ili magazina, pa i organizacije Brinjske noći, trebali bi se uhvatiti Pačjih pravila. Treba letjeti u V formaciji. Ova pustolovina prema Maljkovcu nije izostavila drage susrete s životinjama, da nije njih, ne bi se toliko smijali u sasvim običnom fotkanju izvora.  Panj (u prvom planu) i Tonka (daleko iza) Da nije bilo Luke, ne bi bilo dobrih i kvalitetnih slika i natezanja tipa „ajmo još i ovo..“. (pretjeruješ, sad će očekivanja još narast... pa kad jednog dana us.. -popljuvat će me do ušiju )A da nije bilo Tonke, ne bi mu tko imao držati torbu ogromnog fotoaparata (koja je veća od svakog ženskog nesesera i koja me skoro koštala pada sa zida na koji sam se popela). (i ne bi bilo tvojih priča o patkama... ) I na kraju, da nije Portala, mi ne bi imali kamo sa ovim tekstovima koji nastaju svaki put kad poželimo istražiti neki dio Brinja i sve to podijeliti sa onima koji nas jaako vole i redovito čitaju.
(a sad svi ruke gore i spontani aplauz) |
) 
