| Misija bunar |
| Antonia J. | |
|
Kad poznaješ ljude poput Luke i Vanje, ništa te ne može iznenaditi. Ova dva su ko Lolek i Bolek, ili još bolje - ona dva iz crtića „A je to“.  Križpoljski Val - rijetkost među bunarima Otišli su do Draženovića, pa u Linariće... a onda su sjeli i odmorili. Sjetili su se da bi još nekud mogli otić, ali su odlučili povesti i moju malenkost. Ovako je otprilike izgledao poziv prije odlaska do te destinacije: „E, dojdi vamo, gremo u Križpolje, obuci sandale, gumene, ma moreš i štikle jer te vodimo na izlet“. Ja se obradovala, spremila, ali, na svoju sreću, otišla sam u tenisicama. Krenuli smo do izvora, za kojeg ni ja nisam znala do tada. Prije puta smo progutali nekoliko osvježavajućih bombona (toga se uvijek ima pri ruci) i krenuli tražiti... jer zapravo ni njih dvojica nisu znali gdje je to točno. Onda smo i Nadu morali zvat jer je ona tamo „svoj na svome“, pa nam je ona pokušala objasniti gdje je. Dok mi je objašnjavala, njih dva su vrlo glasno razgovarala, i smijala se jer su bili uvjereni da dvije žene ne mogu dogovoriti i utvrditi lokaciju dotičnog bunara. Uglavnom, orjentacija nam je bila jedna kuća na zavoju (neću sad miješat stanovnike, nisu za niš' krivi), pa smo tako zaustavili auto i Vanja je krenuo komunicirati sa prvom osobom koja je naišla: „Lipa, dobar dan, daj nam recite, kadi je vode Val, tražimo jedan bunar u kom je izvor?“ -a žena je samo rekla: „Eto vam ga iza leđ', tote u polju, samo pazite da vas čuvar ne opeče.“
 'Ajme, samo da me ča ne ujide!' Onda su blago-telećim pogledom uprli u mene.
„Nema šanse, ja neću unutra, jeste poludili?!“ -rekla sam.  Pazi mi na aparat il neš' van...
 Kako to misliš da bi otišli na pivu?? Još smo se propeljali do Lipica (a bio je to šok kad sam rekla da tamo nisam nikad bila), Luka je lovio panoramske slike. Natrag smo se vratili preko Stajnice. A tada je Vanja dobio želju lovit rakove i onda više nismo imali vremena razgovarati i razgledavati ovaj kraj jer se njemu žurilo... morao je kući pripremiti mamce i mreže, oblizivao se kao da su rakovi već u loncu...
Mili moji izvori i bunari, divan li je naš kraj, pogotovo kad završiš tamo gdje se najmanje nadaš - u bunaru. |
