Iz Slobodne Dalmacije prenosimo intervju hrvatskog redatelja Dalibora Matanića koji trenutno u Kosinju snima film "Kino Lika". 

Imamo šest tjedana snimanja, a ovo je drugi tjedan, zapravo, dok razgovaramo, ide 13. dan. Teško je ali dobro, ha-ha-ha — ne gubi raspoloženje i radni elan Dalibor Matanić dok po ličkim lokacijama, poglavito po Gornjem Kosinju, radi ekranizaciju "Kina ’Lika’", Damira Karakaša, autora knjige koji tumači i ulogu seoskog harmonikaša Gliše, te s Matanićem i Milanom Živkovićem potpisuje scenarij filma.
Zadihanog Matanića uhvatili smo doslovce između dvije klape...

Masa je zlo

Kad komentira Vaš film, publika uglavnom govori o posebnom spoju komičnog i tragičnog. Koliko od te alkemije zasad vidite u "Kinu ’Lika’"?

Ta je alkemija apsolutno prisutna, možda i više nego ikad prije u mojim filmovima, svakodnevno se događaju mnoge neočekivane situacije u stvaralačkom postupku i definitivno smo na tragu toga. Imali ste prilike istaknuti kako je masa zlo za svakog individualca. Jeste li imali prilike prepoznati se po senzibilitetu s Karakašem, koji je, priznat ćete, baš jedan uočljivi individualac našeg podneblja?

I te kako smo se prepoznali na ovom projektu. Puno ljudi bi krenulo "prvoloptaški", u smislu, snimiti neki šareni film a la Guy Ritchie. Međutim, mene više zanima iskonsko u ljudima, ljudska usamljenost i odgovarajuća stremljenja k uspostavi normalnog života. Karakaš je tu kao scenarist super reagirao, jer kad sam čitao njegovu knjigu, osjetio sam taj imanentni nemir i tjeskobu. Više sam za time išao nego za ekranizacijom onoga što se iz knjige odmah vidi.

"Kino ’Lika’" bit će slobodna adaptacija knjige?

Pa da, doslovna adaptacija po meni podrazumijeva loš film. Meni je autorski odmak nužan. Ali, iovako ionako je bilo puno posla oko povezivanja različitih priča iz knjige, u čemu mi je Karakaš pružio neprocjenjivu pomoć.

Prokletstvo ljudi i mjesta

Na koji Vas način inspirira Karakašev humanizam u "Kinu ’Lika’"?

Ako počneš vizualizirati te ljude kao luđake, odmah padaš na ispitu. Ali, ako ih pokušaš proniknuti kao normalna, samo drukčija bića, pogađaš u bit. Jer, načelno isti emotivni princip vrijedi i u Brinju i u Tokiju.

Kad ćemo moći vidjeti film?

Ha, ne znam. Ali znam da ne bih volio klasičnu premijeru i distribuciju po velikim gradovima. Mislim da ću ići za tim da film bude premijerno projiciran i u prvoj distribuciji po manjim gradovima. Baš ovdje negdje, po Lici.

Spominjali ste da želite napraviti nešto o prokletstvu ovih prostora. Jeste li s "Kinom ’Lika’" bliže toj nakani?

Definitivno. Ovo su prostori osuđeni na usamljenost, ali to ima i svojih dobrih strana jer im se događaju ljudi poput Nikole Tesle. Ovo je kraj za koji ne bi nitko znao da ovuda nije prošla autocesta. Ali u tom prokletstvu ljudi i prostora, odbačenih od grada, vidim i nešto što osjećam jako osobno jer mi je kompletna rodbina odavde. Snimam film koji neobično jako osjećam.