Uz nešto starije kolege, stasala je i naredna generacija. Odrasli na istoj muzici, sa jednakom voljom za sviranjem, grupa koja se najviše održala bila je ujedno i posljednja u Brinju...

Iako su tada bili relativno "mlada" grupa, činjenica je da su počeli svirati nedugo nakon što se oformio TNT. U skladu sa tradicijom, i oni su koristili instrumente "starijih" kolega.

Od tada su krenula uvježbavanja repertoara u Jašinoj šupi, jednu od slika iz tog za njih kultnog mjesta možete vidjeti ovdje sa desne strane. Na njoj su Toni i Jašar. Ubrzo su počeli svirati na dječjim redutama, a to je izgleda bio način kaljenja za predstojeće svirke. Kako im je u bendu falila gitara, ubrzo su došla dvojica muzičara iz iste generacije: Tomislav Mesić (ritam gitara, 1. vokal) i Jadran Radinčić (solo gitara). Kao grupa brzo napreduju i skidaju nove stvari. Sjećam se da im je repertoar sačinjavao dobar dio novovalnih bendova. I, što moram priznat, imali su nevjerojatnu volju za sviranjem koju većina ima i danas. Stariji muzičari se vremenom nekako zasite, sve im postane kao obaveza, ali njima nije nikad. Zbog toga su uskoro imali vrlo posjećene plesove u Brinju, Brlogu, Prozoru, Lešću...

U Prozoru su "oborili" rekord "Pikove dame" u broju prodanih ulaznica za ples u domu DVD-a.

U bend je nakratko došao i Krešimir Perković kao novi vokal, ali se nije dugo zadržao jer je Keke više volio "svoju slobodu" (ali, i danas voli zapivat, :-)).

Pored Kreše, u bendu su svirali i drugi muzičari poput vrhunskog ogulinskog klavijaturista Bimba, otočki gitarista Đoni, te multi-instrumentaliste Franje Selaka, nastavnika glazbenog u Brinju nakon Kebera. Selaka moramo spomenuti jer je nakon dugo vremena u Brinju oformio tamburaški orkestar osnovne škole i sa njima napravio vrhunski posao.

Kako se TNT ugasio (a to možete pročitati u tekstu o njima), došlo je do kako je Jašar rekao; "najvažnije stvari u bendu"- dobili su novog gitaristu, Luku iz TNT-a. Nakon toga mijenjaju ime u MONETIUM. Tada slijede najbolje svirke.

Moram reći da su te najbolje, ujedno i one na kojima se zaradilo najviše love, bile svirke u Brlogu. Sviralo se u domu; srijedom, petkom i subotom. Dom je redovito bio krcat, a poslije svirke ekipa bi redovito odlazila sa kombijem -čuvenom "fordaljkom" -Ford Transitom čika Nazifa, u Senj i Crikvenicu pa tako do jutra. Postoji i jedna anegdota: za vrijeme svirke u Brlogu, negdje oko 23 sata, kada je bilo najviše ljudi i najbolja atmosfera, u dom su došli mladenci sa jedne svadbe u Brinju.

Ali ne na feštu, nego po muzičare! U Brinju je naime cijela svadba potjerala muziku "jer su bili loši" a netko se dosjetio da "Monetium" svira u Brlogu. I mladenci su otišli po njih, šta košta da košta.

Za kraj priče ću samo reći da je došlo do "iznenadnog kvara" mixete, pa je bend brže-bolje napustio svirku i zapalio za Brinje, a ples je nastavljen puštanjem muzike sa šanka... :-)

Znam da nije profesionalno, ali vjerujte, nitko nam nije zamjerio.

No unatoč tome, kada god bi se okupili zajedno nije im trebalo puno da se dogovore. Bilo je dovoljno samo "ajmo svirat". Tako su još svirali za V. Gospu 1994. godine na placi u Brinju, kada su na svoju inicijativu napravili feštu na otvorenom u inat "narodnjacima" ispred hotela. Prije toga za doček Nove 1993., a za vjerojatno najemotivniju svirku svi će navesti onu u Berlinu, kada su nakon dugo vremena zajedno opet nastupili Jašar, Tome, Luka i tada na basu Mario Rajković.

Time su ušli u ovaj naš vremeplov, o njima kao i o ostalim grupama moći ćete čitati u našem Magazinu. Ali, nemojte se zavarati i misliti da su oni prestali sa svirkama. Dovoljno je da se nađu na okupu na cugi.

I kada malo evociraju uspomene, opet će uslijediti ono neizostavno:

"ajmo svirat".

Forum Diskusija Na Ovu Temu. ( 0 )