Drugačija muzika- drugačiji bend. Pojavom čvršćeg rock'n'rolla i odlaskom mladih na daljnje školovanje u veće gradske centre, neminovna je bila i pojava grupe sa drugačijim repertoarom...

Kao klinci slušali su "starije" iz Prindla. U prvim pokušajima vježbali su kod kuće na akustičnim gitarama i slušali gramofonske ploče te sa njih skidali rifove. Ta prva dvojica su bili Ivica Perković i Davor Mesić.

Naravno da im je već nakon prvih uspjelih "skidanja" došla u glavu ideja o osnivanju benda. Svoje akustične gitare planirali su zamijeniti za električne, a potrebno je bilo još naći i basistu i bubnjara.

Treba napomenuti kako je nabava novih instrumenata bila poprilična investicija u to vrijeme, no to nije omelo Davora i Ivicu da zainteresiraju i angažiraju basistu- Borisa Biondića, te zajedno sa budućim bubnjarem Antom Vranićem otputuju u Zagreb po instrumente.

Nekako u to doba u brinjsku osnovnu školu je došao raditi i Darko Keber, prvi pravi nastavnik glazbenog odgoja i u tome poslu zamijenio dotadašnjeg- Slavka Stankovića, čija se glazbena nastava svodila samo na njegovo rastezanje harmonike i pjevanje kola i borbenih pjesama, uz opću tišinu u razredu. Zakopan u svom vremenu i ne primjećujući da oko sebe ima nove generacije učenika, prestao je predavati muzički na opće zadovoljstvo.

Pored toga, bilo je još nekoliko ključnih momenata. U Brinje je došao prvi Jukebox, u slastičarnicu koju je vodio Nazif Ajdini. Taj jukebox je naveliko utjecao na postavljanje glazbenih ukusa među Brinjacima.

Zahvaljujući Ašimi, redovito popunjavan sa najsvježijim singlicama mase novih R'N'R bendova iz svijeta i bivše države, bio je takoreći svetište za sve "progresivne". Tu se dolazilo "skidati" i tekstove i rifove.

Uporedo sa tečajem klavira, Keber je kao multi-instrumentalista organizirao i tečaj harmonike i saksofona, a ovaj potonji je zbog samo jednog zainteresiranog (Luka, uz Danijelu na klarinetu) ubrzo prekinut. I nepunih godinu dana nakon Kebera, u osnovnu školu je došao raditi i Branko Ljuština, bubnjar kultnog ličkog benda- "Pikove dame". Ubrzo je i on u školi organizirao tečaj gitare koji je držao njegov gitarista Zdenko Hršak.

To su bili ti ključni momenti koje je trebalo navesti, jer od je od njih zapravo i sve kenulo.

Kod našeg TNT-a desile su se prve promjene. Boris je odustao od sviranja, a i Davor više nije bio zainteresiran. Mladi bend je krenuo kao trojka. Ivica Perković-gitara, Ante Vranić-bubnjevi i kao novi basista Milan Maljković. Keberova generacija klavijaturista je stasala, a njima je trebao baš jedan takav. Htjeli su angažirati Vanju Moćana, ali je taj plan propao iz jednostavnog razloga. Vanja i nije bio pretjerano zainteresiran.

I onda, kako u svakodnevnom životu uvijek imate jedan ključni trenutak kojeg zgrabite ili propustite, te vam to u neku ruku iskroji sudbinu, tako se bendu a i Marjanu desio taj kada su našli klavijaturistu.

Bio je školski odmor, a TNT je vježbao na bini u vatrogasnom domu. Godina je bila 1980. i rano proljeće. Naravno da je pola škole bilo unutra, zajedno sa Keberom. Ekipa iz TNT-a je bila sretna što vidi Kebera pa su ga pozvali da odsvira sa njima nekoliko pjesama. Nakon nekog vremena Ive je upitao Kebera zna li svirati "Angie" od Rolling Stonesa, a on je odgovorio "Ne, ali znam tko zna" -i pokazao na Marjana (Luku, za one kojima je lakše).

Tako je u bend došao i klavijaturista.

Polagano su zaredale probe, pa su došle i prve prave svirke. Kao prva svirka cijelog TNT-a pamti se maturalna zabava osmog razreda (razreda prvog basiste Borisa Biondića).

Onda je došlo na red i prvo "gostovanje" van Brinja- u Stajnicu, na Dvor. Sviralo se kasnije i u Križpolju, Jezeranama, Lipicama, Prokikama, Vodoteču. Uskoro je došlo do raspada vis-a PRINDL, razglas je kupio TNT i uskoro su bili jedini bend u Brinju. Ali, ne zadugo- Keberova generacija je odlučila osnovati novu grupu. Polagano se počela pripremati ekipa koja je nastavila tradiciju naziva VIS- "Bijeli oblaci".

Grupa TNT je po repertoaru spadala među one progresivnije u Lici. To se najbolje vidjelo po broju mladih koje su okupljali na plesovima. Ono što danas izgleda malo nevjerojatno su plesovi koji su organizirani na "Pisti", betoniranom dijelu dječjeg igrališta na Gradini. Tamo je uvijek bilo puno, gotovo sva mladež iz kraja. Sa jedne od tih svirki postoji anegdota kada je na ulazu karte naplaćivao Žućo (isti onaj koji je skakao u jarugu za dvije crvene). Bilo je toliko ljudi kao da je sajam, a Žule je uredno naplatio samo 40 karata.

Grupu TNT je krasio i entuzijazam u kojem je predvodnik bio Ivica Perković. Sami su radili light-show, natkrivali binu, izrađivali kofere i flight-case (za smještaj instrumenata). U tim fazama su imali i svoje "tehničko osoblje"- glavni strujni majstor za popravke na licu mjesta i šire je bio Miroslav Draženović-Šljuka. Moram i spomenuti Tomislava mesića- Tomu Gedžu, kojeg je tada, kao i danas, krasila velika volja i ljubaav prema sviranju, pa je redovito išao s TNT-om i pomagao im slagati instrumente. Osim što su svirali u svom zavičaju, svirali su i u Otočcu, Lešću...

Većinom su instrumente prevozili sa starim Volkswagenom- bubom, a kasnije i posuđenim kombijem- legendarnim Ford Transitom od "čika" Nazifa. A bilo je i prijevoza starom na "Dajcu" brinjske mljekare, gdje su instrumenti a i muzičari stajali između bačava za mlijeko...

Već smo i ranije rekli da je Branko Ljuština-Ljuljo organizirao tečaj gitare. Na tom tečaju kao gitaristi su posebno odskočili Klaudio i Luka. Treba napomenuti kako je bilo dosta zainteresiranih (i dečkiju i cura) koji i dan danas nisu zaboravili što su tada naučili. Kako su stariji dečki iz TNT-a lagano završavali srednju školu, došlo je i vrijeme da krenu na služenje jednogodišnjeg vojnog roka.

Tada je prvi put Luka prešao sa klavijatura na gitaru, nakon vijećanja benda koji su zaključili da to i nije tako loša ideja.

Tako je i nastala ova slika koju vidite desno.

Na njoj su: Milan Maljković-bas, Krešimir Perković-vokal, Ante Vranić-bubnjevi, Ivica Perković-solo gitara, Marjan Prpić-ritam gitara. Frizure su prilagođene tadašnjem vremenu i vojnim pravilima :-)

Kada se ekipa vratila iz vojske, nastavili su i dalje prašiti punom parom.

Onda je 1983.-1984. došlo do raspada grupe, Milan je zbog "ljubavnih problema" prestao svirati, jednako tako i Luka. Grupa se na kratko raspustila, dok nisu opet došli balovi. Tada se okupio mješoviti sastav: Ivica Perković, Ante Vranić, Dražen Jotić, Ive Lokmer. Treba napomenuti da su sa TNT-om povremeno znali svirati i senjani Luce, Fimfa i Mućo. Takve mješovite kombinacije TNT-PRINDL-LEVANTI često su funkcionirale za vrijeme zimskih balova.

U staroj postavi TNT je ponovo počeo svirati 1985, do Lukinog odlaska na služenje vojnog roka. Tada je napravljena i oproštajna svirka za Ivicu Perkovića, koji je prestao svirati sa bendom.

Nakon Lukinog povratka iz vojske, nastavljaju kao trio. Bilo je to vrijeme kada je nova grupa "Bijeli oblaci" već uvelike svirala, a uporedo s tim se pojavio i animozitet između ta dva benda. Povremeno su nastajale trzavice. Pogotovo su dolazile do izražaja u zajedničkim svirkama u vatrogasnom domu.

Bili su to plesovi po principu "set jedni-set drugi", kada je Luka svirao i s TNT-om i kao "gost" sa Oblacima. Zbog toga je i konačno došlo do raspada TNT-a, kada je Luka prešao u "Bijele oblake".

Kako danas Jašar zna reći; bio je to brinjski transfer stoljeća u muzičkim okvirima, nešto poput prelaska nogometaša iz kluba u klub (naravno bez keša). :-)

Time je svoje završila grupa TNT, a na brinjskoj sceni ostao je samo jedan bend- "BIJELI OBLACI".
Eto, to bi bio nekakvi zbrda-zdola presjek grupe TNT i tih godina u Brinju, a iz pripremljenog članka o brinjskim muzičarima koji bi se trebao pojaviti u našem Magazinu. Nažalost, nisam uspio doći do starijih slika od ovih koje ovdje vidite, a pitanje je da li ih uopće ima. Ove crno bijele slike nastale su prije maskiranog bala poduzeća "Gradina".

A ja ću još jednom pozvati sve vas koji eventualno imate kakvih slika iz tih godina, da nam ih pošaljete, bilo internetom ili običnom poštom (sve poslano poštom uredno vraćamo, naravno).

Uostalom, retro je sada u modi, pa nek' današnja mladež vidi kako je nekada nama bilo dobro u Brinju, bez potrebe za odlascima nekamo drugdje. 

Forum Diskusija Na Ovu Temu. ( 0 )