| Radničke sportske igre |
| Marjan Prpić | |
|
Bilo jednom vrijeme kada je u Brinju život zbilja izgledao puno ljepše nego što je to danas. Hoće li nekom ova rečenica izgledati grubo, ili da ne upotrijebim neki "nostalgičarski" prefiks (Ivona, dal' sam pravilno rekao?), to je sad manje važno. Ali bilo je tako. U to nekadašnje zlatno vrijeme u Brinju je bilo zaposleno puno ljudi, izlazili su na razna mjesta i družili se... Firme koje su tada radile poslovale su, barem ja tako mislim, bez gubitaka, njihovi direktori nisu mislili na svoju korist i kako bi tu firmu otjerali u stečaj pa da je onda jeftino kupe. Ovdje ću sad stavit jednog veeelikog smješka :-)) tako da se to shvati pozitivno i zafrkantski i da je svima jasno kako je svaka sličnost namjerno slučajna. U tom nekadašnjem Brinju inicijative nije nedostajalo, pa se tako netko dosjetio da se u ljetno ali i zimsko vrijeme organiziraju igre zaposlenika, ili tadašnjim riječnikom - radnika. Pa neka se onda i zovu "Radničke sportske igre". E da dragi moji, tako je i bilo. Okupljale su se repke škole, Gradine, pilane... Preko ljeta se igrao mali nogomet na igralištu NK "Borca", a u zimske dane se odvijao turnir u kuglanju. Igralo se po načelu lige, osvajali se bodovi, a rezultati i tablica su svako malo ažurirani i objavljivani u izlogu trgovine kod Bude. Svi ti događaji su bili redovito posjećeni i praćeni od brinjaka. Navijanje i smijeh (jer tu su igrali i oni kojima sport i nije primaran u životu) bili su sastavni dio tog, ljepšeg, vremena. I ako očekujete da ću sad pričati o tome "kako-to-i-zašto-toga-nema-danas" - varate se. Neću. Ne želim kvariti ove uspomene sebi, a ni vama koji ih se sjećate. Vjerujem da će vas radovati prepoznavanje ljudi sa ovih fotografija. Nekih, nažalost, fizički više nema među nama, ali duhom su tu, uz nas - dokle god ih pamtimo i spominjemo pa makar i ovako malom uspomenicom. |









