| U nekom drugom filmu |
| Marjan Prpić | |
|
Kino već odavno ne postoji u Brinju. Dobar dio brinjske djece i ne zna što je to kino jer nisu nikad imali prilike otići u neko. Zgradica u kojoj su se nekad prikazivali filmovi i održavale priredbe i drugi kulturni događaji propada zbog nebrige. Zapravo se prestala održavati i prije rata, ondašnju vlast nije interesiralo, za vrijeme rata je iskorištena kao skladište humanitarne pomoći, a onda je skroz prepuštena samoj sebi i zubu vremena. S pročelja još kako-tako, ali sa druge strane gdje je otpala žbuka, zidovi se ljuljaju i pitanje je dana kada će se srušiti. A iznutra? O tom je bolje ne pričati. Teško je naći i riječi. Koliko jedno mjesto treba jednu takvu salu? Bilo za kino, bilo za kazališne događaje ili neke druge sadržaje. Treba, naravno da treba. E sad, postavlja se pitanje, zašto to do sada nije uređeno? Šuška se i da je ponuđeno dvojici kupaca, ali ni jedan nije imao namjeru to obnoviti i staviti u funkciju. Da li je to uopće potrebno prodati nekom drugome? Majstori smo za srušiti i odbaciti bilo koju vrijednost (ljudsku i materijalnu), a jesmo li majstori zadržati ih? Ili bi možda radije da na tom mjestu bude kakav narodnjački klub?
|








