Kad sam nedavno bio u Splitu, kopao sam po kartonskim kutijama u kojima držim neke stvari i pronašao fotografiju svog razreda iz Brinja. Trebao sam samo negdje leći pored mora, staviti ispred sebe fotografiju i slike su same navirale.

Jedna od reportaža, objavljena u našem godišnjem magazinu, svjetlo dana ugledala je sada i na portalu. Ne kaže pjesma uzalud - "Jezerane, tri jame bezdane..."

Volim te djede,

Iako su od tebe

Ostale tek sjene.

Volim te u sjećanju

Jer tada si tu,

Ono ne vene.

Volim te sada

Dok suze miju lice,

Mute mi zjene.

Volim te zauvijek,

Jer bio si, i ostao

Jedan dio mene.

Njega više nema,
I neće ga ni biti,
Samo će prazninu
Moje srce kriti.

Skupila se suza
U kutu oka,
Bol je ostala ovdje,
Gorka i duboka.

Kožun, šešir, štap...
To nisu neke trice,
One imaju dušu,
One nose djedovo lice.