Početak godine bez snijega svima, a posebno speleolozima je omogućio švrljanje po terenu. Udomaćena ekipa DDISKF-a došla je na Črnačko polje pogledati do sada nepoznate i neistražene - kako bi oni rekli - objekte...

Svatko se u životu susretne sa trenutkom kada ne postoji niti jedna poznata riječ, niti jedno objašnjenje koje se može prihvatiti, a da bi se našla utjeha ili neko opravdanje. Ja sam svoje emocije često puta ispisivao riječima na ovom portalu, a u stvaranju tog portala i korigiranju mojih literarnih pokušaja pomagala mi je i jedna uvijek nasmijana osoba, moj najstroži kritičar i moja utjeha u svem. Zajedno smo čitali i provjeravali sve tekstove prije objavljivanja na portalu ili u glasniku ili magazinu. Ispravljala je moje pogreške, moj engleski i puno drugih stvari. Kao obiteljski biznis, tako smo mi učestvovali u ovome što ste do sada čitali i gledali. Uživala je čitajući Milu Rbinu i sa veseljem čekala svaki njegov tekst, smijala se Tonkinim opisima naših putešestvija.

Te druge osobe, te moje Tine više nema. Ja sam presebično iskoristio priliku i prostor ovog portala da svima kažem kako je moj anđeo svoj put završio prije svih pravila i normalnih očekivanja. Tek započete dvadeset i tri nisu godine kada bi netko trebao odlaziti sa ovog svijeta. Utjehe za tako nešto nema. Nema ni pravde, a da li ima nekog drugog ili trećeg koji je odlučio da nam je uzme, sumnjam da ću ikada saznati, a i ne znam što bi mi uopće mogao reći.

U jednom trenu imati obitelj sa dvoje najbolje djece na svijetu, u drugom trenu u samo tri dana neko ili nešto nas je (kažu sudbina – ma kakva sudbina!) učinilo bogaljima za cijeli život. Vrijeme neće donijeti utjehu nikome, pa tako ni nama.
Ja samo želim svima reći kakvu sam ja kćer, kakvog sam ja anđela imao, i kakvu je sreću imao svatko onaj tko ju je barem jednom upoznao.
Tina moja, maco moja, ne mogu ti reći koliko te volim i koliko nam nedostaješ...

Jedan je imal zamotan prst, drugi flaster na čelu, a za trećeg nis siguran ča mu je, al po faci bi rekal teški akutni ljenitis. Sigurno je bilo nekog posla kod kuće, a njega je „naglo zabolilo“ pa su žena i dica nastavili delat dok „tata ode do doktora jer mu ni dobro“.
Bit pondiljkom u ambulanti je isto tako važan društveni događaj kej i bit na placi.

Svakako pogledajte ovaj video, a onda provedite neko vrijeme razmišljajući o vremenu u kojem živimo i da li se možemo nazvati civiliziranim društvom u kojem rado pomažemo jedni drugima ...

Negdje u prvom mjesecu nazvala me Sandra i rekla kako bi bilo dobro napraviti okupljanje stare škvadre, pa možda i da zasvira TNT... Zvučalo je simpatično, ali sam bio toliko skeptičan da me danas sram.  Nekako mi je to izgledalo kao nemoguća misija. Onda je nešto krenulo preko fejsa, pa malo stalo. Sve do mjesec dana prije, kada je Sandra krenula sa objavama na portalima i plakatima.