Poginuli brinjski policajci, kao i tisuće drugih branitelja bili su obični ljudi. Seljaci, ratari, mladići sa svim svojim poslovima i brigama, sa svojim obiteljima, a koji su u jednom trenutku odlučili stati u obranu svoje Domovine.

Kad sam saznao da ću na dalek put u Narodnu Republiku Kinu, odmah sam se sjetio slučaja za koji sam čuo još kao klinac: dva moja zemljaka krenula su svojedobno u jutarnjim satima s neke svadbe u Zagrebu prema Brinju, a negdje kod Karlovca ih je u jurećem fići zaustavila ondašnja milicija. Milicionar ih je mrko zatražio dokumente. Vozač je, onako pijan, poprilično zgužvana lica, provirio kroz prozor i zapitao: "Ki, ča, mi?" Drugi milicionar potapšao je kolegu po ramenu i rekao: "Pusti ih druže, to su Kinezi."

Zanimljivi događaj odvijao se u petak 28. svibnja 2010. godine. Na poticaj brinjske škole odazvali su se Dinaridi – društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena i učenicima osmih razreda priredili nezaboravan dan... 

Brinjsko nedjeljno jutro, na sam dan Sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca 2. svibnja 2010., prekinulo je zavijanje sirene sa doma DVD-a, a uskoro su glavnom ulicom počeli juriti vatrogasna vozila. Srećom, nije bilo riječ o nečem stvarnom već o vježbi kojom su naši vatrogasci ušli u 115-u godinu postojanja ...

Zajedno s još dvojicom pisaca, Robertom Perišićem i Gordanom Nuhanovićem pozvan sam u Brno; u sklopu tjedna Hrvatske kulture na tamošnjem Filozofskom fakultetu studentima kroatistike treba održati književne večeri. Dogovoreno je i prikazivanje filma Sto minuta Slave, nastalog po Perišićevu scenariju, te filma Kino Lika koji ovih dana nikako da osvane na državnoj dalekovidnici u ciklusu domaćeg filma.
Ah ta svinja Bubi!